Đorđe Balašević bio je jedan od najpoznatijih srpskih pjevača.Uglavnom je izvodio balade i šansone.Međutim zanimljivo je da postoji i veliki broj Balaševićevih citata.
Najveće zadovoljstvo za glasovitog Đorđa Balaševića, skromnog jugoslavenskog kantautora, jest kada zna da je značaj njegova umjetničkog stvaralaštva veći od samog umjetnika. Njegove poetske rime nježno dotiču dubine duše, istovremeno rasvjetljavajući ključne teme na izniman način.
Uprkos tome što je imao 12-godišnju zabranu na televiziji i radiju zbog toga što nije pristajao na ono što je smatrao neprikladnim, Balašević je ostao nepokolebljivo autentičan. Međutim,shvatio je da je njegova predanost bila vrijedna truda, jer je normalno stanje ponovno uspostavljeno, a njegova odana publika bila uz njega od samih početaka.
U svom domu u Novom Sadu, obavio je posljednji intervju, srdačno dočekujući novinare iz Makedonije. Kada su ga upitali kako se osjeća, odgovorio je brzo i odlučno: “Možda na prvi pogled ne izgledam impresivno, ali nemojte se zavarati, posjedujem velike kvalitete. Jedina mana je godina proizvodnje koja predstavlja manji izazov.”
Balašević je prisjetio trenutka s nevjericom kad je shvatio da će jednog dana postati pjevač. Dok je bio u srednjoj školi, eksperimentirao je s pisanjem pjesama, iako su te rane skladbe bile različite od onih koje izvodi danas. Slučajno je otkrio sviranje gitare i stvaranje pjesama. Nakon što je otpjevao svoju prvu pjesmu, postalo je jasno da je sudbina bila da izvodi svaku od njih.
“U mojim mladim danima, gajio sam ambiciju da postanem profesionalni nogometaš, no sada jednostavno uživam u igri kao hobi. Primjećujem da je trenutna generacija igrača i sudaca znatno mlađa od mene, što naglašava prolazak vremena. U mladosti sam sanjao o karijeri novinara ili pisca, posebno u području dječje književnosti. Također me privlačio svijet glazbe, gdje sam mogao uspostaviti vezu s ljudima na suprotnoj strani mikrofona. Gledajući unatrag, osjećam kao da živim svoju ličnu legendu.
Dok sam boravio u Crnoj Gori, predstavljen sam kao priznati kantautor iz Srbije. Međutim, ljubazno sam zatražio da me umjesto toga nazivaju kantautorom iz Jugoslavije, jer sam osjetio da Srbija već obiluje iznimnim talentom na tom polju.Osvojiti Nobelovu nagradu zaista je neizmjerna čast. To je izvanredan dokaz utjecaja moje muzike kada vidim stariju publiku kako dolazi na moje koncerte, jer to predstavlja veliki kompliment mom radu.”
Govoreći o ratnom razdoblju, istaknuo je kako su njegove pjesme dugo bile izvan medijskog prostora zbog njegovog protivljenja jugoslavenskoj vojsci. Balašević se prisjetio perioda od 12 godina kada ga nije bilo ni na televiziji ni na radiju. “Tokom cijelog mog životnog vijeka, suočavao sam se s izazovnim vremenima. U mladosti sam sanjao o putovanju do oceana i s nestrpljenjem očekivao buduće proslave Nove godine bez ikakvih ograničenja. Smatram da je važno dati prioritet organizaciji osobnog života i izbjegavati previše fokusiranje na politička pitanja.”
Balašević je uvijek isticao vrijednost svoje publike ,ali i svoje ljubavi prema njima : “Mnogo je ljudi koji vole moje pjesme, i za mene nisu samo publika. Omogućili su mi da živim od svog talenta, radim ono što volim i u čemu uživam, i na kraju krajeva, da živim od toga.Oni su više od moje publike,oni su moja porodica.Oni izdvoje svoje vrijeme i svoj novac da dođu na moje koncerte i da me gledaju i slušaju.”
