Djeca su najveće blago svakog roditelja.Naravno da im omogućavamo sve ono što oni žele.Naravno ako smo u mogućnosti. Je li to pogrešan ili ispravan korak ,saznajte u nastavku današnjeg članka.
Kupovati poklone djeci, posebno pred praznike ili rođendane, roditeljima je uobičajeno, ali je važno da se djeca ne razmaze i da nauče cijeniti ono što već imaju. Stručnjaci za porodične odnose Christopher L. Smith i Micki McWade nude savjete kako bi roditelji mogli podučiti svoju djecu zahvalnosti.
Posmatrajući vaše ponašanje i gledajući vaše postupke,vaša djeca mogu lako primijetiti jeste li zahvalni za stvari koje vam dolaze u život i dijelite li tu zahvalnost s ljudima koji doprinose vašem životu. Kada pokazujete zahvalnost, vi potičete svoju djecu na isto ponašanje, naglašavajući njegovu važnost.Jedno je izraziti zahvalnost za lijep dan, međutim mnogo dublje je priznati zahvalnost zbog sunca koje nas čini sretnijima.
Jedno je izjaviti zahvalnost što imamo dijete, ali puno značajnije je priznati zahvalnost za dijete koje nam donosi radost.Naravno da svako voli svoju djecu najviše na svijetu i da im želi priuštiti apsolutno sve.Međutim,postavlja se pitanje da li se djeca kvare jer im roditeljipriušte sve i da li se kod njih stvara pomisao da će im roditelji obezbijediti sve čak i onda kada su oni sposobni da doprinose.
Kada učite svoje dijete zahvalnosti, važno je da ne propustite priliku da izrazite zahvalnost i u situacijama koje se ne čine idealnim. To može uključivati izražavanje zahvalnosti nakon prometne nesreće u kojoj niko nije ozlijeđen, ili zahvalnost za kišni dan, shvaćajući da je kiša potrebna prirodi.
Početak upoznavanja djece s konceptom zahvalnosti i proširivanje njihove svijesti može se ostvariti kroz poticanje djece da izraze zahvalnost za darove i geste drugih. Ovo također može obuhvatiti učenje djece da izgovaraju molitvu prije jela. Možemo naglasiti da hrana koju jedemo, poput povrća ili kruha, proizlazi iz sjemena koje ljudi siju, njeguju, beru, transportiraju i prodaju.
Dobar primjer je i stvaranje,odnosno pisanje popisa zahvalnosti ili crtanje.Taj postupak sa mlađom djecom može poboljšati osjećaj blagostanja kod ljudi svih dobnih skupina. Micki McWade, koja je stručnjakinja za porodične odnose, dijeli kako je provodila ovu aktivnost sa svojom djecom, ali i sa odraslim osobama. Također, ističe da već 20 godina redovno i bez prestanka vodi vlastiti dnevnik zahvalnosti.
Način poticanja zahvalnosti kod tinejdžera može biti volontiranje u pučkoj kuhinji ili nekoj drugoj organizaciji koja pruža pomoć ljudima. Tinejdžeri koji su sretni što imaju dom i roditelje mogu postati svjesni da nisu svi u istim uslovima te će cijeniti stvari koje posjeduju.
U suvremenim teorijama razvoja ličnosti,,ko što su npr psihologija ili pedagogija adolescencija se definiše kao specifično razdoblje praćeno intenzivnim psihičkim, emocionalnim i moralnim izazovima, te prelazak iz djetinjstva u zrelost. Ovo razdoblje, obično je definisano između 12. i 20. godine, a najčešće promjene su promjene kako tjelesne tako i psihičke, uz specifične društvene promjene.
- Adolescencija inače možemo podijeliti na pet faza:
– predadolescencija,
– rana adolescencija,
– srednja adolescencija (poznata kao “prava” adolescencija),
– kasna adolescencija i
– postadolescencija.
Svaka od ovih faza nosi sa sobom određene krize, uključujući normativne krize, krizu identiteta, krizu autoriteta, asketizam i hipohondriju.
