Dragoslav Šekularac ,Šeki bio je “Zvezdin junak”. Šeki je živio fantastičan život,bio je fantastičan na terenu ali i u privatnom životu.Talenata mu nije manjkalo,bio je dobar u sportu,bio je galanta u društvu, glavni dasa.
Njegov prijatelj Petar Gračanac jednom prilikom je kazao : “Šeki je toliko volio žene da bi učinio i nevjerojatne stvari za njih, uključujući i okladu na utrci konja za vrijeme ručka!”
Prijatelj preminulog fudbalskog asa, Petar Gračanac, ispričao je Curielu o herojstvu slavnog nogometaša u Kraljevu prije više od pola veka. Na vrhuncu Šekularčeve slave, dok je Crvena zvezda gostovala u Kraljevu, njegova tadašnja djevojka Gordana, koja je kasnije postala i njegova supruga, živjela je u obližnjim Mataruškim toplicama. Kako bi dokazao svoju odanost i osvojio njeno srce, Šekularac se okladio s kočijašem za vrijeme ručka da će prije njega stići do mineralnog izvora Mataruška, kako bi iskazao ljubav prema njoj. Gračan je prisjetio trenutka kada je igrao fudbal za Ibar.
Put od Kraljeva do Mataruške Banje, bio je dug oko osam kilometara, Šeki je odlučio izazvati konja u utrci, što je bila prava senzacija. Umjesto uobičajenog treninga, odlučio je potaknuti konja na brži hod. Ta nevjerojatna scena pretvorila se u filmsku utrku u kojoj su slavni nogometaši izašli kao pobjednici. Šeki je prvi stigao do kuće svoje dame, a da nije niti znojavao, te je cijeli dan proveo u društvu oduševljenih građana.
“Bio je pravi sportski junak, pun snage i energije.Bio je sličan današnjem Ronaldu.”
Na osnovu riječi Šekijevog prijatelja, kočijaš nije mogao vjerovati kada je shvatio da Šekularac pobjeđuje.A ironično je što nikada nije uspio sustići konja. “Za Šekija je to bilo kao lagano vježbanje. Svojom atletskom sposobnošću i šarmom osvojio je srca svih u Baniji. Takav je bio naš Dragoslav. Bio je velik, ne samo na terenu” – prisjećaju se sa tugom Grakani, kojima je stigla vijest o smrti slavnog Šekija.
Međutim jedno kockanje je puno koštalo Šekija,ože se čak reći i da je bilo presudno.Poslije toga njegova je karijera krenula nizbrdo. Najbolji nogometaš Svjetskog prvenstva u Čileu završio je u “zloglasnom” vojnom logoru Bileća 1962. godine. Iako je trebao igrati u Nišu s Radnikom, zbog ozljede koljena nije bio u timu. No, vrag mu nije dao mira, pa je dan prije utakmice posjetio prijatelje u Niškoj Banji.
“Imao sam želju da se tamo kladim da ću se popeti na brdo za deset sekundi i pobijediti. Ipak, tadašnji trener Crvene zvezde, legendarni Aca Obradović, primijetio me i rekao: “Hej, moj Sekula Ratz. Moraš igrati kao pravi profesionalac.” Sljedećeg dana sam izašao na teren nespreman. Bio sam ljut jer su mi poništena dva gola i pokušao sam napasti suca. Kažnjen sam kao primjer ostalima i dobio sam 18 mjeseci suspenzije. Zatim su me poslali u vojsku. Vojna pošta broj 3215, Bileća, dobro pamtim taj kraški hercegovački kraj – to je nažalost bio početak kraja moje karijere.Mogu slobodno reći da me to dokusurilo.Nisam nikada više uspio skupit snage niti se ponovo baviti svojim poslom ili barem pokušati popraviti karijeru.Jednostavno, to je bilo to i ja sam toga bio svjestan.” – rekao je tada Sekula.
