Većeras, u nedjleju 31.3.2024. godine ,dva sata poslije ponoći, započinje ljetnje računanje vremena, što znači da naše satove trebamo pomjeriti unaprijed za jedan sat, na tri sata.Na osnovu Zakona o računanju vremena, noćas u dva sata posle ponoći vrijeme će se pomaknuti unaprijed za jedan sat, na tri sata, što znači da će se spavati sat vremena kraće. Ovaj postupak je jedan dio ljetnjeg računanja vremena.
Ljetnje računanje vremena je uvedeno s ciljem produženja dnevnog svjetla za sat vremena, međutim, kako se zima približava, dan postaje sve kraći. Zbog toga, mnogi ljudi započinju i završavaju svoje radne obaveze u mraku, što im uveliko smanjuje mogućnosti da provedu vrijeme na sunčevoj svjetlosti.
Međutim, sve češće se čuju glasovi koji tvrde da je ovaj sistem zastario u današnje vrijeme. Neki istraživački radovi sugerišu da ovakvo računanje vremena može čak dovesti do veće potrošnje energije. Oko 70 zemalja širom svijeta praktikuje pomjeranje sata dva puta godišnje.
Srbija je prvi put počela primjenjivati ljetnje računanje vremena 27. marta 1983. godine. Od 1995. godine, vraćanje satova u normalno stanje se obavljalo u posljednjoj sedmici septembra, odlukama Vlade, a kasnije je donijet zakon kojim je usklađivanje ljetnog računanja vremena sa Evropskom unijom postalo obavezno.
Šta je to ustavri sat?
Sat najčešće predstavlja uređaj ili instrument za mjerenje vremena, a često je korišten za određivanje trenutnog doba dana. Smatra se jednim od najstarijih izuma. Njegova svrha je bila da mjeri vremenske periode manje od dana, mjeseca i godine. Prije izuma sata, ljudi su se orijentisali prema Suncu – budili su se kada je izlazilo, a odlazili na počinak kada bi zalazilo.
Još od davnina, ljudi su imali potrebu da odrede vreme, što je predstavljalo i veliki tehnički izazov prilikom izrade uređaja za tu svrhu. Prvi, primitivni satovi zasnivali su se na različitim pojavama ili događajima određenog trajanja, kao što su isticanje vode (vodeni sat ili klepsidra), istekanje peska iz posude, paljenje svijeće i slično. Ovi satovi su se kalibrirali prema prirodnim periodičnim pojavama, često se oslanjajući na prividno kretanje Sunca, Meseca ili zvezda. Kroz vreme, sa napretkom tehnologije, razvijali su se sve složeniji i precizniji satovi.
Zanimljivo je da je sat jedan od najstarijih ljudskih pronalazaka, za čije mjerenje je potrebno poznavanje osnovnih fizičkih procesa koji se ponavljaju s određenom učestalošću, kao i način za izmjeru trajanja tih procesa. Poput korištenja godišnjih doba i faza mjeseca za mjerenje dužih vremenskih perioda, kraći vremenski intervali se mogu koristiti za mjerenje sati i minuta. U drevna vremena, sunčani satovi su bili poznati, mjerili su vrijeme oslanjajući se na smjer sjenke koju baca osvijetljeni predmet, dok su kandila, štapići tamjana i pješčani satovi također korišteni kao instrumenti za mjerenje vremena.
Zanimljivo je da postoji više vrsta satova,a jedan od njih je i sat na tornju.Satovi na tornjevima iz 13. vijeka, izrađeni za kaluđere u Sjevernoj Italiji (a možda su ih čak i sami kaluđeri izradili), smatraju se prvim prilično tačnim satovima. Oni su služili za objavljivanje “kanonskih sati” u razmacima između molitvi. Dužina “kanonskih sati” varirala je i mijenjala se s promjenama izlaska i zalaska sunca.
Prvi sat sa zvučnim obrojavanjem sati se pripisuje Čang Jeong-Silu, glavnom inženjeru Koreje za vrijeme kralja Džoseona. Taj sat, nazvan Chagyongru na korejskom, što znači “sat s odbrojavanjem”, predstavlja inovativni korak u mjerenju vremena.
