Popularni glumačkik par Olga Odanović i Dragan Petrović Pele imaju dvoje djece, sina Jakova i kćerku Lenku. Oboje su naslijedili talenat za umjetnost od svojih poznatih roditelja, ali je Lenka slijedila stope majke i oca postajući glumica, dok je Jakov svoje obrazovanje završio u oblasti produkcije na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu.
Lenku smo gledali u seriji “Preživeti Beograd”, gdje je igrala ulogu studentkinje koja se trudi da se snađe u srpskoj prestonici, što joj je tada odlično leglo.
“Kada su me pozvali na audiciju za seriju,nism mogla vjerovati svojoj sreći,pogotovo kad sam shvatila da su me zvali čak za jednu od glavnih uloga, bila sam presrećna. Sam proces audicije, koji je uključivao nekoliko faza, bio je veoma zanimljiv. Kada su me izabrali, odjednom sam, pored uzbuđenja, osjećala i beskrajnu odgovornost. Sada sam pod nekom pozitivnom tremom i strepnjom da sve prođe kako treba” – rekla je Lenka Petrović pre nekog vremena.
Ona je svjesna da su njeni roditelji popularni glumci, ali to joj ne predstavlja problem,niti ona gleda na to kao na svoju vezu u glumačkom svijetu. Gleda na njih jednostavno kao na svoje roditelje i ne dozvoljava da joj to bude opterećenje.
“Meni su, moji roditelji jednostavno mama i tata, i mislim da je najbolje da tako i ostane.”
BONUS TEKST :
Iz biologije već znamo da je jagoda rod biljaka koja pripada porodici ružovki, koji obuhvata desetak vrsta. Gotovo sve ove vrste su raširene u sjevernom umjerenom pojasu, dok je samo jedna prisutna u Čileu. Listovi biljaka su sastavljeni od 3 liske, dok se iz bijelih cvjetova razvija zbirni plod (jagoda) koji na mesnatom cvjetištu nosi brojne orašćice. Šumska jagoda (Fragaria vesca) raširena je u umjerenoj Europi i umjerenoj Aziji, te je uspješno usvojena i izvan tih područja.
Interesantno je da su šumske jagode zapravo divlje voće euroazijskog porijekla, koje je zbog svojih kvaliteta preneseno na sve ostale kontinente. Riječ je o izrazito staroj biljci, što dokazuju sjemenke pronađene u naslagama koje potječu iz kamenog doba. Prema kronologiji, vrtni uzgoj ovog voća započeo je u 15. stoljeću, dok su prve sorte stvorene u Sjevernoj Americi i Čileu, te su u Europu prenesene tokom 17. i 18. stoljeća.
Danas je uzgajivačima poznato više od četiri stotine sorti jagoda, ali najveća koncentracija hranjivih tvari nalazi se u divljim vrstama. Na primjer, šumske jagode sadrže znatno više vitamina i željeza u poređenju s kasnije stvorenim sortama. Štaviše, povećanjem veličine plodova, uzgajivači su postigli da jagode sadrže više od 10 posto vode, dok je količina ostalih hranjivih sastojaka smanjena za isti postotak. Šumske jagode cvjetaju od proljeća do sredine ljeta, a ponekad i ponovno u jesen.
Prvi plodovi mogu se ubrati već u svibnju, a berba može trajati sve do jeseni. Divlje jagode preferiraju šumska područja i osunčana mjesta. One su prve biljne vrste koje kolonizuju očišćene površine nakon krčenja šuma ili požara. Češće i bujnije rastu u planinskim područjima, dosežući nadmorsku visinu i do 1500 metara. Stara poslovica da mravi najbolje znaju put do šumskih jagoda ima istine; naime, ovom voću pogoduje tlo na kojem se mravi često zadržavaju i grade svoje kolonije.