Zanimljiv je podatak da sirovo povrće sadrži veliki broj vlakana ali i vode, što doprinosi osjećaju sitosti i iz tog razloga može biti dobro za osobe koje su na dijeti.
Nutricionistkinja Ešli Toš uvijek savjetuje da konzumiranje određenog sirovog povrća donosi veće zdravstvene koristi u usporedbi s termički obrađenim – kuhanim, pečenim ili prženim. Otkrila je koje vrste povrća su pogodne za konzumaciju u sirovom stanju, ističući da takva prehrana može pojačati imunitet i pružiti osjećaj sitosti.
Sirovo povrće, uz visok udio vlakana i obilje vode, pruža osjećaj sitosti. Dodatno, konzumiranje sirovog povrća može biti korisno ako želite izgubiti težinu.
Nutricionistkinja je objasnila da određeno sirovo povrće nudi više koristi od termički obrađenog jer proces kuhanja i prženja može smanjiti sadržaj korisnih sastojaka. Kao primjer, spomenula je bijeli luk koji sadrži alicin, važan za jačanje imunološkog sistema. Naglašava da je važno uključiti i sirovo i termički obrađeno povrće u prehranu te preporučuje užinu s grickanjem paprike i humusom. Ovo je prenio Dejli Star.
Vitamin C iz paprika će se u većoj mjeri apsorbirati u vaš organizam ako ih konzumirate sirove.
Preporučuje se konzumacija bijelog luka sirovog kako biste unijeli veću količinu alicina, korisnog za jačanje imuniteta. Možete sitno nasjeckati bijeli luk i dodati ga u salatu ili jaja.
Dodavanje sirovog crnog luka u prehranu može doprinijeti smanjenju kolesterola i regulaciji nivoa šećera u krvi. Uvijek ga možete dodati u salatu ili sendvič.
Za razliku od običnog krompira koji se ne preporučuje sirov, batat, poznat i kao slatki krompir, može se konzumirati na taj način. Sadrži obilje vitamina C i A, vlakana te kalijuma.
Kada je riječ o pvrću,ono ne mora sriktno da bude plod,naime može da obuhvata različite biljke, kako kultivirane tako i samonikle, te njihove dijelove namijenjene ljudskoj prehrani.Mada ne moraju biti striktno samo za ljude,postoje i životinje koje su biljojedi i kao što im i samo ime kaže,jedu biljke. Biljke mogu dase koriste svježe (npr. u salatama), termički obrađene ili konzervirane.
Biljke se mogu koristiti na više načina.Npr u prehrani se koriste cijele biljke ili samo određeni dijelovi poput korijena, stabljike ili listova. Botanički gledano, nešto što se u kulinarstvu i trgovini smatra povrćem nije uvijek tačno definirano; na primjer, paradajz, iako botanički voće, kulinarski se smatra povrćem.
Kao što smo već rekli,povrće je bogato različitim vitaminima ,mineralima,celulozom ali ima i nizak udio masti i iz tog razloga je jednostavno nezamjenjivo u ishrani.
Količina hranjivih tvari varira ovisno o vrsti i okolišu u kojem povrće raste. Ukus povrća proizlazi iz prisutnosti eteričnih ulja. Svježe povrće sadrži oko 2 do 5% bjelančevina, 0,22 do 1% biljnih masti i 2 do 9% ugljikohidrata, uključujući 0,2 do 3% celuloze. Povrće sadrži visok postotak vode, između 65 i 95%, osim krompira i mahunarki.
Kada je u pitanju mineralni sastav povrća,on varira ali obično sadrži najviše željeza, kalija, fosfora, magnezija i kalcija. Što se tiče vitamina, najviše je vitamina C, a prisutni su i B-kompleks i veće količine provitamina A (beta-karotena) . Povrće također sadrži razne organske kiseline i enzime, poput amilaze, dok luk i hren sadrže fitoncide.
Kao što smo već naveli,povrće je jako bitno i nezamjenjivo u ishrani,a ove navedene vrste povrća mogu konzumirati čak i osobe koje su na dijeti.