Odgoj djeteta je cilj svakog roditelja. Nekada je potrebno pratiti signale koji su skriveniu onim momentima koji izgledaju na prvi pogled najobičnije.
Vrijeme obroka ili pripreme za spavanje često otkriva suptilne, ali značajne razlike u ponašanju i percepciji kod djece koja mogu imati poremećaj iz spektra autizma (ASD). Iako svako dijete ima svoj jedinstveni razvoj, postoje rani indikatori koji se redovito pojavljuju u svakodnevnim rutinama. Roditelji ponekad zanemaruju ove znakove, smatrajući ih prirodnim dijelom djetinjstva, no prepoznavanje tih znakova može biti ključno za ranu intervenciju i bolje razumijevanje djeteta.
- Poremećaj iz spektra autizma nije jedinstvena dijagnoza, već obuhvaća spektar različitih obilježja koja utječu na socijalnu interakciju, komunikaciju, osjetilne procese i ponašanje.
- Neki znakovi mogu biti prisutni već u prvoj godini života, ali postaju jasniji kada dijete počne provoditi više vremena u strukturiranom okruženju, poput vrtića. Međutim, kod kuće, u mirnim situacijama poput večere ili pripreme za spavanje, roditelji mogu primijetiti obrasce koji ukazuju na drugačije iskustvo svijeta.
Jedan od najčešćih znakova autizma je teškoća u prijelazu iz jedne aktivnosti u drugu, osobito tijekom večernje rutine. Dok većina djece bez problema prelazi s igre na spavanje, dijete s autizmom može reagirati ekstremnom tjeskobom, plačem ili odbijanjem. Ova reakcija nije neposlušnost, već je uzrokovana stresom koji nastaje zbog promjene koja narušava osjećaj predvidljivosti. Čak i male promjene – poput drugačijeg redoslijeda pripreme za spavanje ili slabijeg svjetla – mogu izazvati intenzivnu reakciju.
- Fiksacija na rutinu je česta kod djece u spektru. Takva djeca često imaju vrlo specifične zahtjeve, poput toga da igračke ili predmeti moraju biti postavljeni na točno određeno mjesto. Svako odstupanje može izazvati paničnu reakciju.
- Ova potreba za predvidljivošću i rutinom nije „ćudljivost“, već strategija suočavanja sa svijetom koji im se čini haotičnim.
Senzorne preosjetljivosti također su ključni znak. Zvukovi poput perilice rublja, svjetlo iz hodnika ili čak tekstura pidžame mogu izazvati nelagodu ili bol. Roditelji ponekad greškom smatraju ovo razmaženost, no zapravo je riječ o neurološkoj razlici u obradi osjetilnih informacija. Takvi podražaji mogu biti toliko intenzivni da dijete ne može normalno funkcionirati.
Tijekom obroka, djeca sa ASD-om mogu izbjegavati kontakt očima, ne koristiti geste, ili ne odgovarati na pokušaje komunikacije. Dijete može izgledati distancirano, gledati u prazno ili jednostavno ne reagirati na pozive. Osim toga, ekstremna selektivnost u prehrani – poput konzumiranja samo određene hrane ili odbijanja miješanih jela – može ukazivati na potrebu za kontrolom i predvidljivošću.
- Djeca koja su u spektru često ne koriste igračke kreativno. Umjesto toga, slažu ih po boji, veličini ili ponavljaju iste radnje bez emocionalne ili društvene komponente.
- Također, djeca s ASD-om obično ne prakticiraju simboličku igru, kao što je hranjenje lutke ili maštovite igre, što je normalno za većinu djece.
Još jedan ključni simptom je reakcija na prekid aktivnosti, poput traženja da dijete prestane s igrom i dođe na večeru. Takve burne reakcije nisu izrazi ljutnje, već poteškoće u mentalnoj i emocionalnoj prilagodbi promjenama. Ukoliko se više ovih znakova redovito pojavljuje, roditeljima se savjetuje da započne bilježenje tih ponašanja i konzultira se sa stručnjakom.
- Rana procjena ne znači odmah postavljanje dijagnoze, ali može otvoriti vrata za bolje razumijevanje i prilagođene strategije koje značajno mogu poboljšati kvalitet života djeteta i cijele obitelji.
- Ponekad pravi signal nije u velikim događajima, već u tišini između zalogaja ili u suzama pred spavanjem, koji ukazuju na duboke unutarnje borbe koje dijete doživljava.
Značaj rane intervencije je neprocjenjiv jer omogućuje djetetu i njegovoj obitelji bolje razumijevanje i pristup potrebnoj podršci. Prepoznavanje ovih signala u svakodnevnim rutinama može značiti razliku između odgađanja problema i pravovremene pomoći koja će omogućiti djetetu da bolje upravlja svojim okolnostima.
