Sa jednog ljetovalista Vam donosimo snimak kako je jedan otac bacio kćerkicu u vodu da bi je naučio plivat,pogledjte….
Innternetom kruzi uznemirujući snimak koji je izazvao lavinu komentara i podelio javnost na dva oštro suprotstavljena tabora. Na videu se vidi muškarac koji podiže svoju malu ćerku i baca je u more, navodno kako bi je naučio da pliva. Iako je scena trajala svega nekoliko sekundi, njena težina ostavila je dubok utisak na mnoge gledaoce.
Devojčica je na sebi imala rekvizite za pomoć pri plivanju, ali su oni, nakon što je bačena u vodu, spali s njenih ruku i ostali da plutaju na površini. Ona sama je, međutim, nestala pod vodom. Snimak se završava upravo u tom trenutku, bez prikaza šta se dalje dogodilo. Ova neizvesnost je dodatno uznemirila ljude i podstakla brojne spekulacije i pretpostavke.
Društvene mreže su bile preplavljene komentarima. Mnogi su izrazili ogorčenost i šokiranost postupkom oca, nazivajući ga nepromišljenim, neodgovornim, pa čak i opasnim po život djeteta. U komentarima su se mogle pročitati poruke poput: “Nisu svi stvoreni da budu roditelji” ili “Ovo je čisto zlostavljanje pod izgovorom učenja”. Kritike su bile brojne i oštre, posebno zbog toga što se radi o malom djetetu koje očigledno nije bilo spremno za takav čin.
Sa druge strane, bilo je i onih koji su pokušali da opravdaju očev postupak. Neki su istakli kako su i sami učili da plivaju na sličan način, kada bi ih stariji bacili u vodu da se “sami snađu”. Prema njihovim rečima, takav metod ih je oslobodio straha i naučio ih da se sami izbore s izazovima. Ipak, mnogi smatraju da vremena, svest i znanje danas ne dozvoljavaju takve rizične poteze.
Stručnjaci iz oblasti dječje psihologije i bezbjednosti slažu se da ovakav pristup može imati ozbiljne posljedice. Bacanje djeteta u vodu bez prethodne pripreme može izazvati traumu, panične napade i dugoročni strah od vode. Umesto toga, preporučuje se učenje plivanja kroz postepene korake, igru i pozitivan pristup, uz prisustvo stručne osobe ili obučene odrasle osobe.
Posebno zabrinjava činjenica da dijete u videu nije imalo priliku da odluči da li je spremno na ulazak u vodu. Nasilno i bez najave bačeno je u more, bez kontrole nad situacijom. Upravo to može narušiti povjerenje u roditelja i ostaviti emocionalne posljedice koje se ne brišu lako.
Mnogi korisnici društvenih mreža su se zapitali: gde je granica između podučavanja i zlostavljanja? I dok neki smatraju da djeca treba da prođu kroz izazove da bi ojačala, većina se slaže da je odgovornost roditelja da omoguće bezbedno i emocionalno stabilno okruženje za učenje. Ne radi se samo o učenju plivanja, već o načinu na koji to činimo.
Zanimljivo je kako se u diskusiji često pojavljivala i rodna perspektiva – komentari u kojima se navodi da bi „majka sigurno bila pažljivija“, sugerišu i na duboko ukorenjene predstave o roditeljskim ulogama. Međutim, bilo ko da je roditelj, osnovna obaveza je ista: zaštita, ljubav i pažnja prema detetu.
Ne zna se ko je muškarac sa snimka, niti šta se desilo nakon što se video prekinuo. Ali to nije ni najvažnije. Bitnije je to što je jedan nepromišljen potez izazvao ozbiljnu raspravu o roditeljstvu, odgovornosti i granicama. Video je postao simbol svega što ne bi trebalo da se događa kada su djeca u pitanju.
U konačnici, iako su mišljenja bila podeljena, većina se složila da su današnja saznanja o razvoju djece, psihologiji i bezbjednosti daleko ispred praksi iz prošlosti. Samim tim, roditelji nemaju izgovor da se oslanjaju na zastarjele metode koje mogu da nanesu više štete nego koristi.
Ovaj događaj ostaje važna opomena svima da je djetinjstvo period kada djeca najviše uče, ali i najviše osjećaju. Svaki postupak odraslih ostavlja trag. I dok djeca možda brzo zaborave pojedine situacije, tijelo i emocije pamte, naročito ono što im izaziva strah.
Zato bi svaka odluka odraslih, pa i ona koja se čini bezazlena, morala da bude donesena s punom sviješću o tome kako se dijete osjeća i šta zaista iz tog iskustva može da ponese. A kada je riječ o vodi, sigurnost i osjećaj zaštite uvijek moraju biti ispred svega
