Dragan Stojković Bosanac, jedan od dugogodišnjih članova žirija popularnog muzičkog takmičenja “Zvezde Granda”, nedavno je otvoreno progovorio o svojim odnosima s kolegama, među kojima se izdvaja Jelena Karleuša, s kojom ima specifičan i pomalo zbunjujući odnos. U svom intervjuu, Bosanac je iznio svoje viđenje međuljudskih odnosa u svijetu estrade, govoreći o dinamici unutar žirija, ali i o tome kako se osjeća u tom okruženju.

Iako je poznat po svojoj profesionalnosti i smirenosti na ekranu, Bosanac je otkrio da se često osjeća kao slobodna osoba, koja nije vezana ni za koga, već ima pravo izraziti svoje mišljenje u svakom trenutku. Međutim, kako ističe, takva sloboda nije uvijek dobrodošla u krugovima u kojima se kreće. Iako u osnovi ne teži konformizmu, Bosanac priznaje da se okruženje estrade često ne podržava slobodu izražavanja. Iako se njegov odnos s Jelenom Karleušom opisuje kao pozitivan, priznaje da mu je teško dokučiti njenu unutrašnju prirodu i da su, iz nekih razloga, stvari između njih ostale površne, čak zbunjujuće.
Osim toga, Bosanac je naveo da je jedini među kolegama koji je na sahrani Saše Popovića prepoznao kolegu iz žirija, što je njemu bio trenutak refleksije o površnosti odnosa u svijetu estrade. Na tom pogrebu, nije bilo mnogo dubljih međuljudskih veza, a za Bosanca je to bio trenutak koji je još jasnije ukazao na to koliko su neka prijateljstva i veze na površinskoj, gotovo profesionalnoj razini. Za njega, ovo je bio pokazatelj da mnogi odnosi u tom krugu nisu duboki, već su često ograničeni na formalnosti i poslovne interese.
Kada se dotaknuo drugih članova žirija, Bosanac je izjavio da su među njima osobe koje, iako posjeduju izražene osobnosti, često nemaju karakter, autentičnost i individualnost. Za njega, takvi ljudi nisu u stanju da izgrade iskrene i stabilne odnose. U njegovim riječima se osjeća određeni razočaranje, jer je prepoznavao da su neki članovi žirija tu samo zbog vlastitih interesa, a ne zbog stvarne želje da doprinesu timskom duhu takmičenja. Iako Bosanac priznaje da s nekim od njih možda više ne bi želio da surađuje, ističe da bi sa drugim, s kojima osjeća razumijevanje i međusobnu toplinu, bez problema ponovo stao rame uz rame.
U kontekstu svojih odnosa s Jelenom Karleušom, Bosanac se prisjetio i nekoliko posebnih trenutaka koje su zajedno proveli. Ističe kako su zajedno znali da uživaju u razgovorima, provode vrijeme u veseloj atmosferi i uvijek se trudili da unatoč izazovima, zadrže humor i pozitivan duh. Jelenu opisuje kao divnu osobu, koja uvijek zna kako da olakša situacije, pa čak i teške trenutke. Iako su se morali razdvojiti, Bosanac kaže da samo Bog zna kako su oboje uspjeli prihvatiti razlike i situacije, uz osmijeh. Njihovo prijateljstvo, iako prošlo kroz različite faze, ostalo je pozitivno, prožeto međusobnim poštovanjem.
Međutim, unatoč ovim pozitivnim momentima, Bosanac je također pokazao određenu dozu rezerviranosti prema nekim kolegama. Otvoreno je priznao da postoji mogućnost da, nakon prestanka suradnje s određenim članovima žirija, neće osjećati potrebu za bilo kakvim daljim kontaktom ili razgovorom s njima. Za njega, to nije znak zlopamćenja, već svjestan odabir da ne ulaže svoju energiju u odnose koji nisu autentični i u koje nije moguće ulagati stvarnu emocionalnu vrijednost. Iako priznaje da svi griješe, za njega je ključno da se ne upušta u odnose koji nisu iskreni i koji nemaju temelje u stvarnim ljudskim vrijednostima.
U cijelom intervjuu provlači se njegova potreba za iskrenošću, poštovanjem i ljudskim kontaktom koji ide izvan formalnosti i medijske slike. Bosanac ističe da je upravo to ono što nedostaje mnogim javnim ličnostima, koje često djeluju prema imidžu, a ne prema svojoj stvarnoj ličnosti. Za njega, to je ključ za istinske i kvalitetne odnose. On ne voli igre na imidž, već je uvjeren da prava vrijednost leži u dubokoj međuljudskoj povezanosti.
Govoreći o žiriju “Zvezda Granda”, Bosanac je naglasio da to takmičenje za njega nije samo profesionalna obaveza, već i mjesto gdje se neprestano gradi ili gubi međuljudsko povjerenje. Za njega, to nije samo muzičko takmičenje, već prostor u kojem se pravi razlika između osoba s autentičnim pristupom i onih koji dolaze samo zbog pažnje. Ego i takmičenje često su važniji od međusobne empatije i kolegijalnosti, zbog čega su odnosi unutar žirija često bili površni, bez stvarne želje za zajedničkim doprinosom.
Iz njegovih riječi jasno se može zaključiti da Bosanac čvrsto stoji iza svojih stavova i da nije spreman na kompromise kada su u pitanju njegovi principi. Njegova autentičnost i spremnost da iznese istinu, bez obzira na posljedice, potvrđuju njegovu ličnu integritetnost. Nema straha od izazivanja kontroverzi, jer zna da je on uvijek vjeran sebi i svojim uvjerenjima. Bez uljepšavanja i bez kalkulacija, Bosanac ističe da cijeni odnose koji su iskreni i temelje se na stvarnom poštovanju i uzajamnoj podršci.
Za njega, međuljudski odnosi nisu samo estradna igra, već temelj koji čini ljudsku povezanost dubljom i značajnijom. Ta iskrenost, iako rijetka, mogla bi biti upravo ono što je ovom svijetu zabave najpotrebnije. Iako svijet estrade često pokazuje svoju površinsku stranu, Bosanac je siguran da prava vrijednost leži u onim ljudskim vezama koje se ne vide odmah, ali ostaju trajne i stvarne.