Kada je riječ o Saši Popoviću,podijeljena su mišljenja o tome da je Saša Popović usamljena osoba jer se rijetko pojavljuje u javnosti ili medijskim nastupima. Međutim, samo dio njegovih obožavatelja je svjestan da on zapravo ima sestru. Gledajući njihove fotografije, može se pouzdano tvrditi da imaju nevjerojatnu sličnost, gotovo kao da su blizanci.
Ekipa Kurira pokušala je dobiti objašnjenje od Popovića, ali nažalost, ostao je nijem. Nakon toga su se obratili profesoru dr. Popoviću, koji je, uprkos teškoćama u izražavanju, iskreno otkrio istinu. Rektor Univerziteta u Beogradu naglasio je u razgovoru da, iako pripadaju istoj porodici, njihov odnos nije osobito blizak. Ali, oni ne prepoznaju važnost ovog otkrića, ignorirajući njegovu značajnost izvan mogućnosti senzacionalizma.
Ivanka Popović, priznata profesorica Tehnološko-metalurškog fakulteta i bivša rektorka Univerziteta u Beogradu, imenovana je za potpredsjednicu Evropske asocijacije univerziteta (EAU) kao priznanje za njezine iznimne dosege u ovoj domeni. Potiče iz ugledne porodice te je rođena 1959. godine u Rio de Žaneiru. Također je sestra Saše Popovića.
Ivanka potiče iz ugledne porodice, koja je imala značajne pozicije i utjecaj. Njezin djed, senator Daka Popović, bio je prvi ban Dunavske banovine, dok je njen otac, ambasador Gavra Popović, bio priznat diplomat u Jugoslaviji. Nadalje, njen stric, poštovani sveštenik Srpske pravoslavne crkve Alimpije Popović, ostavio je svoj trag kao inauguracijski gradonačelnik Novog Sada nakon Drugog svjetskog rata.
Sašino porodično porijeklo vodi do svešteničke linije u Novom Sadu, iako nema izravnu povezanost s Popovićima. Ta povezanost je dodatno osnažena kroz njegovog djeda, uglednog sveštenika u glavnom gradu Vojvodine. Saša, bivši direktor “Velikog”, prisjećao se svog djetinjstva u Novom Sadu, gdje su njegov djed i sva njegova braća i sestre služili kao sveštenici u obližnjim crkvama. Živjeli su zajedno u prostranoj crkvenoj kući, povoljno smještenoj u blizini ugostiteljske škole koja je imala sportsko igralište uz obalu.
Iskričav od neizmjernog uzbuđenja, počinjao bi dan izlaskom na teren odmah nakon buđenja. Čvrsto držeći loptu, započinjao bi svoj ritual s lakoćom održavajući loptu u zraku, osiguravajući da nikada ne dotakne tlo.
Interesantno je da je postigao izvanredna dostignuća udarajući loptu nevjerojatnih pet tisuća puta. U debi epizodi emisije “Una Intervjua” na televiziji UNA, ugledni voditelj Voja Nedeljković imao je priliku započeti jedinstven razgovor s iznimno utjecajnom osobom u suvremenoj estradi, Aleksandrom Sašom Popovićem. U autentičnom i neusporedivom dijalogu, Saša je detaljno opisao svoj profesionalni put koji ga je doveo do trenutne uloge.
Ali, sada, nakon promišljanja, priznaje da nema žaljenja što nije slijedio profesionalni put u nogometu. Ako bi odabrao taj smjer, njegova bi karijera završila već u 30-ima. Dok se bliži svom 70. rođendanu sljedeće godine, otvoreno priznaje da i dalje aktivno njeguje svoju pravu strast i poziv, a to je muzika.
Uprkos početnom nedostatku interesa za muziku, doživio je potpunu promjenu perspektive od tada. Drugima je bilo teško shvatiti dubinu njegove ljubavi prema nogometu. Čak i s šest godina, mogao je osjetiti izuzetnu strast. Nogomet je zauzeo njegove misli i postao njegov krajnji cilj. Kada je krenuo u Jovinu gimnaziju u Novom Sadu, jedna utakmica se posebno ističe: utakmica koju su igrali na školskom igralištu, gdje je trijumfalno postigao gol. Još uvijek čuje glas nastavnika geografije kako uzvikuje: “Još samo pet golova do kraja godine!”
