Priča bosanske Seke ispunjena je boli i teškoćama, dok je proživljavala izazovno putovanje zbog nemogućnosti da zatrudni, proživljavajući svoje osobno iskušenje.

U selu u blizini Srebrenice u Bosni i Hercegovini žive brat i sestra čija je priča puna čežnje. Brat se nađe blagoslovljen porodom od šestero djece, dok sestra, nažalost, nikada nije imala priliku iskusiti radosti majčinstva. Njezina je tjeskoba izražena kroz osjećaj da bi život bio nešto manje naporan i tužan da joj je sudbina podarila barem jedno dijete.

 

 

Veza koju ona povlači između svog osjećaja izoliranosti i svoje nemogućnosti da začne dijete je duboka. Kroz više brakova doživjela je slomljeno srce da su je partneri napustili nakon što je postalo jasno da neće imati djece.

 

Baveći se stočarstvom, obje osobe žive u ruralnim područjima. Unatoč 70. godini života, sestra marljivo obavlja teške poslove poput čuvanja ovaca i obrađivanja polja. Ne oklijeva u naporima, unatoč brojnim poteškoćama koje nosi život na selu.

 

Sa spokojnim držanjem, ona artikulira svoje gledište, tvrdeći da ne gaji brige za budućnost i da nijedan zadatak nije nepremostiv sve dok može uložiti napor i ostati pokretna. Unatoč zajedničkom životu s bratom, njen stambeni prostor sastoji se od usamljene sobe koju joj je on darovao. Iako je lišena osobne stoke ili imovine, sestra poslušno pomaže bratu u svim njegovim nastojanjima.

 

Živeći s bratom, on mi je velikodušno ustupio sobu i moram priznati da sam potpuno ravnodušan prema ovom aranžmanu, jer mi ne predstavlja nikakav izazov.

 

 

Seka sreću izvlači iz jednostavnih životnih zadovoljstava, poput branja gljiva, šljiva i koprive ljeti, osiguravajući dovoljno hrane da izbjegne glad.

 

Sestra Seka izražava svoje čuđenje prema pojedincima koji biraju nerad umjesto produktivnosti. Osobito ju ljuti kada naiđe na seljane koji se žale na oskudicu, a istodobno odbijaju mogućnosti zapošljavanja. Seka čvrsto vjeruje da je uzimanje u akciju i rad ključan za zadovoljenje potreba, a ne neprestano gunđanje na one koji marljivo rade.

 

Unatoč nezadovoljstvu životom, glad uspijevam otkloniti tražeći gljive, šljive i koprive tijekom ljetnih mjeseci. Skupljam sve što mogu pronaći kako bih osigurao dovoljno hrane da ne ostanem gladan.

 

Najviše je obeshrabrujuće svjedočiti pojedincima iz ruralne zajednice kako žale na nedostatak sredstava i nespremnost da nešto poduzmu. Ključ za dobivanje onoga što želite je naporan rad, umjesto prigovaranja drugima koji aktivno teže svojim ciljevima.

 

Seka je devedesetih godina prošlog stoljeća doživjela poražavajući gubitak supruga, ali ističe da je najteži izazov s kojim se suočila to što nije imala priliku postati majka. Čvrsto vjeruje da bi prisustvo djeteta u njenom životu bilo neprocjenjivo blago. Prikaz njezinog bračnog puta doista je zadivljujući – otkriva da su ona i suprug bili zajedno samo tri mjeseca. Prije toga se već dvaput udavala, ali su oba braka završila odbijanjem zbog nemogućnosti začeća, što se srceparajuće događalo u dvije različite obitelji. Naposljetku, kada je našla sreću sa svojim trećim mužem, njihova je radost tragično prekinuta njegovom preranom smrću.

 

U prošlosti sam u dva odvojena navrata sklopila brak, ali su me moji supružnici odbacili zbog moje nemogućnosti začeća djece. Međutim, treći put sam uživala u blaženom životu uz svog supruga, iako tragično kratko, jer je prerano preminuo.

 

 

 

Dok su boravili u Bijeljini, Seka i njen prvi suprug su tu boravili u periodu od tri godine. U ruralnom načinu razmišljanja tog doba smatralo se neprihvatljivim da žena ostane bez djece nakon što je u braku toliko dugo. Zbog toga je Seka izbačena s imanja jer je ocijenjena neproduktivnom jer nije uspjela zatrudnjeti. Ova priča služi kao prava ilustracija opresivnih društvenih očekivanja i tereta koje su žene poput Seke bile prisiljene nositi unutar ruralnih zajednica tijekom tog određenog razdoblja.

 

U razdoblju od tri godine živjela je u Bijeljini s prvim suprugom. Prevladavajući način razmišljanja seljana u to doba nalagao je da je neprihvatljivo da žena ne začne dijete unutar tog vremenskog okvira. Posljedično, izbacili su je iz prostora, smatrajući je neproduktivnim teretom.

 

U pitoresknom selu u blizini Zvornika našla se u drugom braku. Nedugo nakon što su započeli zajednički život, njen muž je pozvan da služi vojsku, ostavivši je iza sebe. Seka je strpljivo čekala njegov povratak iz JNA, no po dolasku ju je napustio i potražio utočište u kući susjedne obitelji. Njihova zajednica je, nažalost, potrajala svega 9 dana.

 

Prema Sekinim riječima, zbog nemogućnosti da rađa su je svi muževi napustili. Izražava nedostatak brige za vlastitu dugovječnost ili neizvjesnost budućnosti, budući da nema obitelj ili djecu koja bi joj donosila radost.

 

Nakon što smo odlučili živjeti zajedno, odmah se prijavio u vojsku, ostavivši mene. Strpljivo sam očekivao njegov povratak iz vojske, ali kad se konačno vratio, naprasno me je napustio i odlučio živjeti kod susjeda. Naše zajedničko vrijeme iznosilo je svega 9 dana.

 

Pripovijest o Seki pruža uvid u surovu istinu s kojom se bezbrojni pojedinci susreću kada se suoče s poteškoćama plodnosti i pratećim društvenim očekivanjima. Osim raspada brakova, Seka je proživjela i gubitak duboke svrhe i sreće koji često prati iskustvo obitelji.

Preporučujemo