Priča izvjesnog Milivoja Miće Tomića je pravi pokazatelj kako se život ne odvija često kako planiramo. On je rođen 1920. godine u Boegradu i odrastao je sa idejom da će postati jednog dana jedan od njapoznatijih glumaca.
Njegov životni put pokazuje koliko sudbina zna da bude nepredvidiva i kako jedan naizgled mali zaokret može promijeniti sve. Milivoj Mića Tomić u mladosti nije sanjao o sceni, reflektorima i glumačkom pozivu. Naprotiv, njegov početni izbor bio je znatno konvencionalniji i društveno sigurniji. Upisao je studije prava, uvjeren da ga čeka stabilna i predvidiva budućnost, ne sluteći da će ga unutrašnji nemir i potreba za izražavanjem odvesti u sasvim drugom pravcu.
Odluka da napusti pravni fakultet i upiše Odsek za pozorišnu umjetnost na Muzičkoj akademiji u Beogradu bila je hrabra i, za mnoge, nerazumljiva.
● napustio je put sigurnosti
● izabrao neizvjesnost umjetnosti
● slijedio unutrašnji glas
Taj prelazak iz svijeta zakona u svijet scene bio je mnogo više od promjene profesije – bio je to izraz iskrene potrebe da se život doživi i prenese kroz lik, emociju i pokret. Već na samom početku školovanja postalo je jasno da posjeduje prirodan dar, ali i rijetku disciplinu, osobinu koja ga je izdvajala među kolegama.
Njegova pozorišna karijera razvijala se nenametljivo, ali stabilno. Nije jurio slavu niti se nametao van scene, ali je na sceni uvijek ostavljao snažan i ozbiljan utisak. Bio je dio ansambala koji su činili temelj beogradskog pozorišnog života, posebno u Beogradsko dramsko pozorište i Atelje 212.
● ulogu je shvatao kao odgovornost
● posao je obavljao bez sujete
● umjetnost mu nije služila za samopromociju
Publika ga je doživljavala kao pouzdanog glumca, nekoga ko uvijek donosi kvalitet, čak i kada nije u prvom planu.
Filmska publika upoznala ga je kroz niz ostvarenja koja su s vremenom stekla kultni status. Njegove uloge nisu bile bučne ni prenaglašene, ali su bile duboke i uvjerljive.
● lako se prilagođavao različitim žanrovima
● bio je jednako uvjerljiv u drami i komediji
● ostavljao je trajni utisak bez nametanja
Upravo ta nenametljiva autentičnost učinila ga je glumcem kojeg publika pamti, čak i kada se ne pojavljuje u glavnim ulogama.
Karijera Milivoja Miće Tomića trajala je gotovo pola vijeka, od sredine pedesetih do kraja devedesetih godina. Iza tog dugog profesionalnog puta stajao je i stabilan privatni život. U braku sa glumicom Marija Milutinović pronašao je partnera koji je razumio ritam umjetničkog života.
● njihov odnos bio je tih i nenametljiv
● zasnivao se na poštovanju
● živjeli su daleko od medijske pažnje
Porodica mu je bila jednako važna kao i scena, a ravnoteža između ta dva svijeta davala mu je stabilnost.
Iz tog braka rođena je kćerka Milica Tomić, koja je nastavila porodičnu vezu s umjetnošću, ali potpuno drugačijim putem. Dok je njen otac pripadao svijetu klasičnog pozorišta i filma, Milica se okrenula savremenoj, konceptualnoj umjetnosti. Njeno odrastanje u umjetničkoj porodici nije značilo i lak put, već stalno suočavanje s nasljeđem i potrebom da se pronađe vlastiti izraz.
Obrazovala se u Beogradu i inostranstvu, što je snažno oblikovalo njen pogled na svijet i umjetnost.
● povezivala je lokalni kontekst s globalnim temama
● istraživala identitet i politiku
● koristila video, performans i fotografiju
Njeni radovi nisu ostajali na nivou estetike, već su duboko zadirali u društvenu stvarnost, često provocirajući publiku da preispita vlastite stavove.
Jedan od njenih najpoznatijih radova, u kojem izgovara svoje ime na desetinama jezika, simbolično je ukazao na krhkost identiteta u savremenom svijetu. Pored umjetničkog rada, ostvarila je i zapaženu akademsku karijeru u inostranstvu, prenoseći znanje mlađim generacijama.
● umjetnost vidi kao dijalog
● ne prihvata pasivno prilagođavanje
● stalno dovodi u pitanje postojeće norme
U svojim javnim istupima često ističe da umjetnik nema luksuz da ćuti ili se uklopi bez razmišljanja.
Priča o porodici Tomić svjedoči o tome kako se umjetnost transformiše kroz generacije, a da pritom ne gubi svoju suštinu. Od pozorišnih dasaka i filmskih setova, do savremenih galerija i međunarodnih institucija, zajednička nit ostaje ista – posvećenost, rad i hrabrost da se izabere put koji nije uvijek najlakši.
Milivoj Mića Tomić preminuo je 2000. godine, ali njegovo ime i dalje živi kroz uloge koje se pamte i repriziraju. Milica Tomić nastavlja da aktivno djeluje na savremenoj umjetničkoj sceni, dok se sjećanje na Mariju Milutinović čuva kroz njene filmske i pozorišne uloge. Zajedno, oni čine priču o porodici koja nije samo stvarala umjetnost, već ju je živjela, ostavljajući trag koji nadilazi pojedinačne biografije i postaje dio šire kulturne slike.
