Boris Komnenić bio je jugoslavenski glumac,koji je na našoj sceni bio najpopularniji po ulozi Aleksandra Saše Popadića u seriji “Bolji život”.Boris je bio i istaknuti glumca Narodnog pozorišta u Beogradu.On je rlo često podsjećao na velike izazove koje je rat donio. Tokom petogodišnjeg perioda, Boris je bio tragično razdvojen od svoje kćeri zbog burnih vremena.
Iako je uživao u slavi i uspjehu, Boris je svoj privatni život preferirao držati u tajnosti te je vrlo rijetko javno govorio o njemu. Iako mu je prethodni brak završio neuspješno, utjehu je pronašao u kćeri Nini, koju dijeli s partnerom Reneom.
“Kraj mog braka je bio značajan događaj, jer se razvod pokazao kao savršeno rješenje.To je jedan od najizvanrednijih trenutaka u našem zajedničkom putovanju; nikada prije nismo doživjeli tako divno druženje kao onog dana kada smo se razišli.Zajedno smo otišli na ručak, uživali smo i u divnim razgovorima i potpuno se prepustili međusobnom društvu.
Nažalost naš posao je igrao ulogu u našem razvodu,ali nije bio ključni faktor. Rene i ja smo shvatili da se nismo dovoljno poznavali prije našeg vjenčanja, te kako smo počeli upoznavati jedno drugo, otkrivali smo kod onog rugog neke stvari koje nam se nisu sviđale.”
Jednom prilikom,Boris je izrazio poteškoće s kojima se suočavao tokom tih godina, jer nije mogao biti sa svojom kćerkom. ” Zbog rata, nisam mogao ispuniti svoju ulogu u njeno životu , jer je ona s majkom živjela u Hrvatskoj. Otkako je počeo rat, bili smo razdvojeni i nismo se mogli ponovno spojiti zbog mojih neobjašnjivih komplikacija s vizom.
Ipak, nakon ukidanja vize, mogli smo se redovito susretati. Sada je izrasla u zrelu osobu i ponosna je majka moje unuke Lucije. Ona preuzima ulogu voditeljice i podržava moj osobni rast i sazrijevanje. Njegova nesposobnost da uspostavi vezu s njom bila mu je najteži teret koji je nosio. Izazovi s kojima sam se tada suočavao bili su neprocjenjivi. Činilo se gotovo čudom što sam uspio ostvariti neki oblik komunikacije, iako ograničen, i biti uvjeren da su oboje dobro.
Najteži aspekt bio je osjećaj neizvjesnosti i činjenica da smo oboje bili u tami što se tiče naših života. Bile su to ključne godine u životu moje kćeri i duboko mi je žao što nisam bila uz nju. To razdoblje činilo se kao da je zauvijek izgubljeno. Sada, s unukom, odlučan sam ne ponoviti iste greške i nadam se da ću u tome uspjeti”, istaknuo je.
Baris je također opisao čak i emocije koje je doživio tokom dugo očekivanog susreta s kćeri nakon pet godina razdvajanja. Jednom prilkom je rekao: “Naš susret u Ljubljani bio je kao ponovni susret dvoje ljudi koji dijele duboku vezu, ali ostaju stranci. Zbog okolnosti nisam mogao posjetiti Hrvatsku u to vrijeme. Međutim, svaka početna nelagoda brzo je nestala, jer je krv jača od vode, a naša izvanredna povezanost održala se do danas.”
Nakon njegove smrti, njegova kolegica i prijateljica, Sonja Damjanović, otkrila je pravu suštinu njegove ličnosti. “U vrijeme bombardiranja, živjela sam u malom studentskom stanu na Limanu. Tada me Boris nazvao i pitao šta mislim raditi. Odgovorila sam: “Ništa posebno, samo sam zadubljena u Proljeća Ivana Galeba.” Boris je bio oduševljen tom knjigom i napomenuo da će navratiti jer ima rođake u Novom Sadu. Kada je stigao, donio je slatki komad plavog ‘ronhilo’ odreska i 500 grama kave, znajući da mi je to pri kraju.”
