U današnjem ćlanki Vam donosimo priću o ženi koja je cijeloga života vjerovala da je usvojena…..
- Čitavog života su je lagali da je usvojena, a onda je istina isplivala nakon 53 godine – preko objave na Fejsbuku. Priča Suzan Gervejz iz Velike Britanije podsjeća na filmski scenario, ali je daleko od fikcije. Ova žena je kao dijete „otišla na odmor“, a zapravo je oteta i godinama živjela u zabludi.
Suzana je nestala 1969. godine kada je imala samo četiri godine. Njena majka, samohrani roditelj sa sedmoro djece, dozvolila je porodici škotskih putnika da Suzanu povedu na navodni izlet u Diznilend. Međutim, umjesto povratka kući, odveli su je u Kanadu, pa u Australiju i Novi Zeland. Nikada se više nije vratila porodici.
- Godinama je živjela s uvjerenjem da je usvojena uz znanje i saglasnost svoje porodice, a tek nedavno, zahvaljujući objavi njenog supruga na Fejsbuku, došlo je do preokreta. Samo pola sata nakon objave, javili su se rođaci iz Engleske i otkrili istinu: Suzana je bila oteta.
„Godinama sam vjerovala da sam usvojena jer su mi tako rekli. Lagali su me.“, ispričala je. Otkrila je da je odrasla u putničkoj zajednici, gdje je imala sve – ljubav, pažnju i sigurnost. Žena koju je smatrala majkom umrla je kada je imala deset godina, ali nikada nije posumnjala u svoju prošlost.
- Tek kada je zatražila novi pasoš, nije mogla pronaći nijedan dokaz o usvajanju. Prijateljica, koja je zaista bila usvojena, postavila joj pitanje koje je promijenilo sve: „Da li si ikada pomislila kako se tvoja prava porodica osjeća?“ Taj trenutak bio je prekretnica.
- Suzana je ubrzo stupila u kontakt s četvoro od svojih šestoro braće i sestara, a dočekana je s ogromnim emocijama i suzama radosnicama. Nažalost, njena biološka majka preminula je osam godina ranije, ne saznajući šta se dogodilo s njenom ćerkom.
Njena sestrična Ema je otkrila da je baka godinama tragala za Suzanom, ali bez uspjeha. „Nije bilo policijskog izveštaja, ni traga u dokumentima. Bilo je to drugo vrijeme. Niko nije znao gdje je Suzana. Svi smo mislili da je nestala zauvijek.“
- Suzana danas vodi dobrotvornu organizaciju u Australiji sa suprugom i kaže da sada, i pored tuge i bola zbog istine, konačno ima mir. Posjetila je svoju porodicu u Velikoj Britaniji povodom svog 57. rođendana, gdje je organizovala veliko porodično okupljanje.
„Suočavanje s istinom nije lako, ali sada znam ko sam. I to mi niko više ne može oduzeti.“
Ova dirljiva priča pokazuje da ništa nije izgubljeno dok postoji nada, a ponekad je dovoljna samo jedna poruka, jedan klik – da se život promijeni iz korijena.
Suzana je godinama osjećala prazninu koju nije umjela objasniti – sada zna da je to bila čežnja za izgubljenim identitetom.Njeno ponovno spajanje s porodicom pokazalo joj je da krvna veza nikada ne iščezava, bez obzira na udaljenost i godine.Ova priča je podsjetnik da sudbina ponekad čeka savršen trenutak da nam vrati ono što smo mislili da je nepovratno izgubljeno.Svojom pričom želi podstaći i druge da nikada ne prestanu tražiti odgovore – jer istina uvijek pronađe put.
