Mnogi ljudi vole mačke i rado ih imaju kao kućne ljubimce.Većina ljudi drži mačke u kućama,mada postoji manji broj osoba koji,iako ima mačke kao kućne ljubimce,ne dozvoljava im ulazak u kuću.
Međutim,nažalost, grickanje cvijeća, stabljika, listova i latica je često i veoma uobičajeno ponašanje kod mačaka. Iako nije sasvim jasno zašto neke mačke pokazuju ovakvo ponašanje prema sobnim biljkama, mačji bihevioristi su predložili nekoliko teorija koje bi mogle objasniti ovo ponašanje.
Svaka mačka, neovisno o svom nivou aktivnosti, zahtijeva redovnu fizičku i mentalnu stimulaciju. Nedostatak toga ne samo da može dovesti do gojaznosti, već može ugroziti i mentalno zdravlje mačke.
Poput male dječice mala djeca kojima je dosadno i traže načine da se zabave, tako će i mačke pokušati pronaći svoje načine zabave. Kada imaju višak energije, a nedostaje im aktivnosti, njihova prirodna znatiželja preuzima kontrolu. Za mnoge mačke, to znači istraživanje svakog kutka ćoška kuće. Kućne biljke spadaju u objekte koje istražuju, a grickanje iz radoznalosti može prerasti u lošu ili čak opasnu naviku.
Mnoge životinje instinktivno prepoznaju kada im nedostaju određeni sastojci u ishrani, iakone znaju da čitaju deklaracije na ambalaži hrane koju jedu. Neki veterinari sugerišu da mačke, iako su mesojedi i ne obavezno konzumiraju biljne proizvode, imaju sposobnost da prepoznaju kada bi takvi dodaci mogli koristiti njihovom zdravlju. Biljke su bogat izvor različitih vitamina, minerala i vlakana, pa neke mačke možda instinktivno grickaju biljke u nadi da će unijeti dodatne nutritivne elemente u svoj organizam.
Mačke će se uvijek vratiti da ponovo okuse ono nešto što im se veoma dopadne, neovisno o tome da li je to korisno ili štetno za njih i da li će ih nahraniti il im jednostavno ispuniti vrijeme i zabaviti ih. Ponekad se čak zna desiti i da ako prvi put uzmu zalogaj iz dosade, ako im se ukus svidi, vjerovatno će nastaviti jesti to jelo.
Mačke koje i inače grickaju i jedu kućne biljke mogu to činiti kao odgovor na stresne situacije, pokušavajući preusmjeriti svoju pažnju na nešto drugo. Stres u životu mačke može dovesti do lošeg ponašanja poput uništavanja vaših biljaka.
Kada smo već spomenuli bihevioriste, pokušat ćemo i objasniti šta to znači.Naime biheviorizam predstavlja psihološki pristup na kojem se temelji da je zapravo ponašanje,ali i pokreti,kao i reagovanje u određenim situacijama, glavni fokus znanstvenog istraživanja, te odbacuje ideju neovisnog značenja za misao.
Moglo bi se reći da se biheviorizam smatra, zapravo jednim od najbitnijih u psihološkom postupku, posebno u kontekstu farmakološke terapije. Ovaj pristup ima za cilj otkrivanje zakonitosti ljudskog ponašanja u različitim situacijama, fokusirajući se na opažljive i mjerljive aspekte.
Bihevioristi analiziraju proces učenja i mogućnosti promjene ponašanja, a manje se bave psihičkim procesima kao što su misli ili emocije. Prema biheviorističkoj perspektivi, slobodna volja je iluzorna, a ponašanje je determinirano okolinom, uvjetovanjem ili pojačanjem.
Zanimljivoo je i napomenuti da je bihevioristička škola mišljenja bila prisutna tokom 20. stoljeća, istovremeno s psihoanalitičkim pokretom u psihologiji. Njeni ključni utemeljitelji uključivali su Ivana Pavlova, koji je istraživao klasično uvjetovanje, te Johna B. Watsona (1878. – 1958.), koji je odbacio introspektivne metode i zagovarao ograničavanje psihologije na eksperimentalne laboratorijske tehnike. Njegov učenik, B.F. Skinner, pokušao je pružiti etičku podlogu biheviorizmu povezujući ga s pragmatizmom.
