U Saudijskoj Arabiji, žene moraju da poštuju stroga pravila,norme i ograničenja koja se razlikuju od evropskih standarda, što može izazvati zbunjenost kod onih koji nisu upoznati s njihovom kulturom i zakonima. Ova nacija nameće striktna ograničenja na ponašanje žena, često ograničavajući njihova prava i slobode na način koji može biti teško razumljiv osobama izvan zemlje.
U Saudijskoj Arabiji, žene su vrlo često podložne ograničenju kretanja i ne mogu slobodno putovati ili se baviti raznim aktivnostima bez pratnje muške osobe, poznate kao “Mahram”. Njihova sposobnost da se zaposle, vjenčaju, obrazuju ili se čak podvrgnu medicinskim procedurama zavisi od odobrenja Mahrama.
Pored toga, tokom policijskih ispitivanja, Mahram identificira ženu i govori u njeno ime, jer joj nije dozvoljeno da skine nikab koji joj prekriva lice. Vožnja, što je u mnogim regijama osnovno pravo, ženama je zabranjena, a protivnici ove zabrane suočavaju se s posljedicama.
Iako su teorijski dostupni vagoni za žene u vozovima, njihov pristup ograničen je na određeni vagon koji se nalazi na zadnjem dijelu voza. Nadalje, većina autobuskih kompanija uskraćuje usluge prijevoza ženama, prisiljavajući ih da se oslanjaju na alternativne načine prijevoza poput pješačenja, taksija ili pomoći svojih mahramova.
Kada je riječ o odjeći, žene uglavnom moraju nositi “abaju”, lepršavu crnu odjeću koja pokriva cijelo tijelo osim ruku, stopala i lica. U određenim regijama obavezan je i nikab koji pokriva cijelo lice, otkrivajući samo oči. Iako je princ Mohammed bin Salman Al Saud iznio ideju o odbacivanju ovog strogo reguliranog kodeksa oblačenja, većina žena odlučuje se pridržavati društvenih očekivanja kako bi izbjegle kritike.
Obzirom da imaju pravo na obrazovanje, žene se vrlo često moraju da suočavaju s različitim ograničenjima kada je u pitanju pristup školovanju i zapošljavanju. Mnoge žene biraju tradicionalne ženske studijske programe, ali nakon završetka školovanja često nailaze na teškoće u pronalaženju posla. Njihov pristup radnom tržištu ovisi o odobrenju muškog partnera, pri čemu su često ograničene na određene profesije poput medicinskih sestara i učiteljica.
U mnogim slučajevima, uobičajeno je da pojedinci stupaju u brak već u ranoj dobi, pa mnoge djevojke postaju supruge prije nego što dostignu pubertet. Sposobnost žena da napuste svoje domove i sudjeluju u vanjskim aktivnostima ozbiljno je ograničena, što predstavlja značajne izazove u ostvarivanju bilo kakve autonomije unutar okvira braka.
Razdvajanje žena i muškaraca je sasvim normalna ičesta praksa koja dovodi do uspostavljanja odvojenih zona unutar javnih prostora poput restorana, sveučilišta i drugih institucija. Ovaj oblik segregacije čak je prisutan i u poznatim internacionalnim lancima brze hrane kao što su McDonald’s i Starbucks, gdje su razdvojeni dijelovi namijenjeni pojedincima prema njihovom spolu. Žene su u pravnom i socijalnom smislu često u ranjivom položaju, budući da se njihova svjedočenja manje cijene u usporedbi s muškarcima. Dodatno, pravna pitanja često se rješavaju na temelju plemenskih tradicija umjesto utemeljenih zakona, a pravni sustav ne osigurava jednaka prava na nasljedstvo za žene.
Nametanje ovih zabrana ne samo da izaziva značajne razlike među spolovima, već i nameće ozbiljna ograničenja na individualne slobode i napredak žena u Saudijskoj Arabiji. Dok se mnoge regije širom svijeta aktivno bore za prava žena i teže rodnoj ravnopravnosti, Saudijska Arabija ostaje dosljedna u održavanju konzervativnih principa, što ograničava mogućnosti za značajan napredak unutar svojih granica.
