Kako bismo očuvali zdravlje i vodili uravnotežen život, ključno je da naučimo da slušamo i pratimo signale koje nam telo šalje. Neke promene na telu mogu izgledati bezopasno ili čak prolazno, ali u suštini predstavljaju važne upozoravajuće znake mogućih ozbiljnih zdravstvenih stanja. Među njima, jedno od tih stanja koje se često prikrada neprimetno je dijabetes, naročito tip 2, koji se u mnogim slučajevima dijagnostikuje tek kada se simptomi već razviju u komplikacije.

U savremenom društvu, gde su brz tempo života, stres i loše navike postali gotovo standard, oboljenja poput dijabetesa sve su češća. Upravo zbog toga, rano otkrivanje ove bolesti može spasiti život – ili barem znatno olakšati njegovo dalje vođenje. Ipak, većina ljudi reaguje tek kada se pojave izraženiji simptomi, kao što su:

  • stalna žeđ

  • učestalo mokrenje

  • neobjašnjiv umor

  • zamagljen vid

Međutim, stručnjaci upozoravaju da postoje i znaci koji prethode ovim simptomima – tihi, suptilni, ali vrlo značajni. Jedan od takvih znakova jeste promena u izgledu kože i dlakavosti nogu, posebno u predelu stopala i prstiju.

Dr Kenet Harles, poznat i po svom radu kao kiropraktičar, osvrnuo se na ovu temu kroz lična zapažanja i profesionalna iskustva. Na društvenim mrežama podelio je važnu poruku koja je brzo privukla pažnju: gubitak dlaka na nožnim prstima i stopalima može predstavljati rani indikator dijabetesa tipa 2. Mnogi ovaj znak zanemaruju, a upravo on može ukazivati na promene koje se već dešavaju u unutrašnjosti tela.

Kako je objasnio dr Harles, prisustvo dlaka na prstima i stopalima nije samo estetska stvar, već i pokazatelj zdrave periferalne cirkulacije. Kada folikuli dlake imaju stalan dotok kiseonika i hranljivih materija, dlake rastu normalno. Ovo je moguće jedino ako krv uspešno cirkuliše kroz male krvne sudove i nervne završetke, koji se nalaze upravo u tim udaljenim delovima tela.

Međutim, kada organizam počne da razvija insulinsku rezistenciju, što je rani korak u razvoju dijabetesa tipa 2, tada dolazi do pogoršanja cirkulacije. Male krvne žile, koje snabdevaju kožu i folikule, postaju manje efikasne, a dlake počinju da se tanje, proređuju ili čak potpuno nestaju.

Takve promene često se događaju tiho – pre nego što osoba primeti umor, promene u težini ili zamagljen vid. Upravo ta tišina ih čini opasnima, jer pacijenti obično ne reaguju na vreme. Dr Harles ističe da je fizički pregled stopala, uključujući stanje dlaka, vrlo koristan alat u ranom otkrivanju bolesti.

Posebno bi trebalo obratiti pažnju na sledeće:

  1. Ćelava mesta na stopalima ili potkolenicama

  2. Naglo proređivanje dlaka bez očiglednog razloga

  3. Neujednačena dlakavost, pogotovo ako ranije nije postojala

Ovi znaci, iako naizgled nevažni, mogu ukazivati na razvoj dijabetičke neuropatije, komplikacije do koje dolazi zbog loše kontrole šećera u krvi. Kada se nivo glukoze ne reguliše kako treba, nervi počinju da se oštećuju, prvenstveno u ekstremitetima – nogama i šakama. To rezultira ne samo gubitkom osećaja i bola, već i fizičkim promenama poput gubitka dlake.

Ove tvrdnje nisu zasnovane samo na ličnom iskustvu lekara. Podržane su i istraživanjima, među kojima se ističe studija iz 2019. godine, koja je pokazala direktnu povezanost između opadanja dlaka na nogama i stepena oštećenja nerava kod osoba s dijabetesom. Ispitanici kod kojih je neuropatija bila izraženija pokazivali su veći stepen gubitka dlaka, posebno na potkolenicama i prstima.

Zahvaljujući ovim saznanjima, mnoge specijalizovane klinike za dijabetes danas koriste jednostavan pregled kože i stopala kao neinvazivnu metodu za procenu stanja perifernih nerava. Ova metoda je brza, bezbolna, i može biti presudna u ranom otkrivanju komplikacija, čime se:

  • smanjuje rizik od infekcija

  • sprečava razvoj čireva

  • smanjuje mogućnost amputacija

Dijabetes, kao sistemska bolest, ne zaustavlja se samo na stopalima. Pored perifernih delova tela, promene se mogu javiti i u dlakavosti drugih regija, uključujući i kožu glave. Promene u cirkulaciji i hormonskom balansu mogu dovesti do sporijeg rasta dlake ili njenog postepenog ispadanja, što dodatno potvrđuje da dijabetes utiče na čitav organizam.

Zbog svega navedenog, neophodno je razviti kulturu samoposmatranja. Telo često šalje signale mnogo pre nego što se bolest potpuno razvije. Neki od tih ranih znakova uključuju:

  • Promene u izgledu kože (suvoća, tamnjenje, peckanje)

  • Gubitak dlaka u perifernim delovima tela

  • Slabiji rast noktiju ili njihova deformacija

  • Promenjen osećaj u stopalima (trnjenje, hladnoća, peckanje)

Stručnjaci, uključujući i dr Harlesa, savetuju da se redovno prati nivo šećera u krvi, pogotovo kod osoba koje imaju sledeće faktore rizika:

  • Porodična istorija dijabetesa

  • Prekomerna telesna težina

  • Niska fizička aktivnost

  • Neuravnotežena ishrana bogata prostim šećerima i mastima

U slučajevima kada se bolest otkrije na vreme, komplikacije se mogu znatno ublažiti ili čak u potpunosti sprečiti. Ranim delovanjem moguće je očuvati kvalitetan život i izbeći dugoročna oštećenja organizma.

Poruka dr Harlesa jasno odzvanja: Naše telo nikada ne ćuti – samo ponekad govori tiho. Gubitak dlaka na stopalima ne mora uvek značiti da postoji ozbiljan problem, ali je znak koji nikako ne treba ignorisati. Obratiti pažnju na ovakve promene znači pokazati odgovornost prema sopstvenom zdravlju.

Zato, sledeći put kada primetiš promenu na svom telu – bilo da se radi o koži, noktima, dlakama ili osećaju u udovima – nemoj je zanemariti. Tvoje telo možda tiho pokušava da ti kaže nešto važno.

U konačnici, briga o sebi ne počinje u ordinaciji, već u svakodnevici. Počinje sa posmatranjem, razumevanjem i spremnošću da se reaguje na vreme. Dijabetes možda jeste ozbiljna bolest, ali sa pažnjom i pravovremenim delovanjem, moguće je zadržati kontrolu i živeti punim plućima.

Preporučujemo