Danas gotovo svi, bez obzira na priliku ili prisutne goste, učestvuju u obilježavanju ovog značajnog praznika.
Širom Srbije vazduh je ispunjen milozvučnom pesmom Đurđevdan koja je dobila ime po ovom posebnom trenutku. Na današnji dan Srpska pravoslavna crkva i njeni sledbenici obeležavaju pomen Svetog Đorđa, poznatog i kao Đurđevdan.
Đurđevdan je festival koji uključuje razne tradicije i magijske rituale u cilju zaštite, blagostanja i prosperiteta, a svi se obavljaju na ovaj slavni dan. Danas gotovo svi slave ovaj veliki praznik, bilo da uživaju u svojim postignućima ili ugošćuju drage goste. Ovog posebnog dana, zadivljujuća melodija pesme “Durđevdan” odjekuje Srbijom, uokvirujući ovu inspirativnu priču.
Popularna pesma “Durđevdan” postala je sinonim za radost. Ne samo da je rezervisan za velike praznike, već zauzima posebno mesto u našim srcima tokom važnih događaja kao što su mature, venčanja, krštenja, pa čak i intimna druženja. Međutim, ono što mnogi ljudi ne shvaćaju je užasna tragedija koja stoji iza ove voljene melodije, kao i jeziva priča iza njenog nastanka.
Đurđevdansko jutro 1942. godine zauvek će ostati urezano u sećanju Srbije. Bilo je to sudbonosno jutro za sarajevske Srbe zatočene u gradskim logorima i zatvorima. Kako prenosi La Repubblica, jedini preživjeli svjedok ovog tragičnog događaja, profesor i doktor istorije umjetnosti Zakko Vidović, rekao je medijima da je pjesma nastala na putu “voza smrti” od Sarajeva do Jasenovca. Prema njegovoj priči, u završnoj fazi putovanja do tvrđave, zatvorenici u vagonu su bili bez hrane i vode i počeli su da doživljavaju krize zbog straha i neizvjesnosti.
Usred haosa, čovjek navodno povezan sa KUD-om “Sloga” iz Sarajeva našao se u nekontroliranom grčevitom i krhkom stanju. Pokazujući ponos i prkos, našao je hrabrosti da po prvi put zapjeva. Kada je stigao Jurevo, dok su svi ostali dočekivali dolazak proljeća, simboliziranog jarko zelenim đurđevakom, on nije dirao moje rame.
Đurđevdansko jutro 1942. godine zauvek će ostati urezano u sećanju Srbije. Bilo je to sudbonosno jutro za sarajevske Srbe zatočene u gradskim logorima i zatvorima. Kako prenosi La Repubblica, jedini preživjeli svjedok ovog tragičnog događaja, profesor i doktor istorije umjetnosti Zakko Vidović, rekao je medijima da je pjesma nastala na putu “voza smrti” od Sarajeva do Jasenovca. Prema njegovoj priči, u završnoj fazi putovanja do tvrđave, zatvorenici u vagonu su bili bez hrane i vode i počeli su da doživljavaju krize zbog straha i neizvjesnosti.
Usred haosa, čovjek navodno povezan sa KUD-om “Sloga” iz Sarajeva našao se u nekontroliranom grčevitom i krhkom stanju. Pokazujući ponos i prkos, našao je hrabrosti da po prvi put zapjeva. Kada je stigao Jurevo, dok su svi ostali dočekivali dolazak proljeća, simboliziranog jarko zelenim đurđevakom, on nije dirao moje rame.
