Danas pišemo o jedinstvenom ćovjeku Radomiru kojeg život nije mazio,ali dao mu najveći dar,dobio je sina u 5o.godinama.a uz to ozenio albanku,saznajte više u nastvaku teksta…..
- Radomir Đoković je oduvijek bio čovjek skromnih želja. Živio je u malom selu, na obroncima planine, gdje zima traje dugo, a ljudi su naučili da budu tihi i izdržljivi. Cijelog života je radio na zemlji, obrađivao male parcele, uzgajao voće i povrće, ali jedno mu je nedostajalo – porodica.
Godine su prolazile, a Radomir nije uspio da nađe saputnicu među svojim ljudima. Mnoge žene iz sela odlazile su u gradove, tražeći lagodniji život, daleko od siromaštva i težine koje je nosio seoski život. Kada je već bio pred pedesetom, Radomir je donio odluku koju su mnogi smatrali neobičnom – oženio je Line, djevojku iz Albanije.
Njihov brak bio je dogovoren. Nisu se poznavali prije vjenčanja, ali kada su se prvi put sreli na dan svadbe, među njima se rodila tiha nada. Line je bila mlada, nježna i hrabra žena. Napustila je svoju porodicu, dom i zemlju da bi sa Radomirom započela novi život u trošnoj kući, daleko od svega poznatog.
Line je od prvog dana pokazala nevjerovatnu snagu. Naučila je srpski jezik, prihvatila Radomirove običaje i tradiciju. Učila je kako se slavi krsna slava, kako se radi na njivi i kako se pravi zimnica. Iako joj ništa od toga nije bilo poznato, trudila se svim srcem da postane prava domaćica i supruga.
- Njihov život nije bio lagan. Kuća je bila stara i oronula, sa krovom koji prokišnjava i zidovima koji su držali vlagu. Ali za njih je to bio dom. Zajedno su uređivali svaki kutak, sadili voćke, i maštali o budućnosti sa djecom. Kada im se rodila kćerka, a kasnije i sin Stefan, Radomir je prvi put osjetio potpunu sreću. Posebno je bio vezan za sina – dijete koje je došlo na svijet kada je on već zakoračio u pedesete.
Međutim, njihova sreća nije potrajala dugo. Prije dvije godine, Line je iznenada preminula, ostavljajući Radomira samog s dvoje male djece. Tog dana, tišina u njihovoj kući postala je još teža. Bez nje, kuća je djelovala prazno, hladno i tužno.
Radomir se nije predao. Nastavio je da radi teške poslove, da brine o djeci i da se bori sa svakodnevnim izazovima. Njegov prihod od nadnica i skromne zarade od malina često nije bio dovoljan za sve potrebe, ali on nikada nije dozvolio da njegova djeca osjete glad ili hladnoću.
Komšije kažu da je Radomir tih čovjek, uvijek zamišljen, ali u njegovim očima i dalje gori vatra. Nikada se ne žali, niti traži pomoć. Njegova ljubav prema djeci daje mu snagu da ustane svakog jutra i nastavi dalje.
Kada ga pitaju o Line, uvijek se nasmiješi i kaže: „Bila je dar od Boga.“ Njihov brak, iako kratak, bio je ispunjen poštovanjem, strpljenjem i iskrenom ljubavlju. Ona mu je pokazala kako izgleda pravi dom – ne onaj od cigle i betona, već dom u srcu i duši.
Danas Radomir živi za svoju djecu. Njegov sin Stefan i kćerka su njegov ponos i snaga. Dok ih posmatra kako rastu, Radomir zna da mora biti i otac i majka, i oslonac i vodič. Njegov život nije lak, ali u svakom osmijehu svoje djece pronalazi razlog da se bori
