Oni su simbol stabilnosti, odgovornosti i neprekidne borbe za dostojanstvo, danas govorimo o penzionerima,procitajte…..
U vremenu kada cijene rastu iz dana u dan, a životni tempo postaje sve teži, penzioneri ostaju tihi heroji svakodnevice. Oni su generacije koje su izgradile ceste, fabrike, škole, porodice – a danas, uprkos godinama i skromnim primanjima, i dalje drže društvo na svojim ramenima. Njihova upornost, mirna ruka i strpljenje postali su rijetke vrijednosti koje treba čuvati.
Zato je vijest o povećanju penzija i uvođenju dodatnog mjesečnog dodatka primljena s posebnom toplinom. Za mnoge, ovo nije samo ekonomska odluka – to je znak da ih društvo još uvijek vidi i cijeni. Kako piše Radio Slobodna Evropa, u regionu se ovakve mjere sve više posmatraju i kao čin vraćanja dostojanstva najstarijima, a ne samo kao finansijsko rasterećenje.
Nova pravila predviđaju da će svi koji dostave potrebne papire u opštinu moći da ostvare pravo na mjesečni dodatak. To možda zvuči skromno, ali u zimskim mjesecima, kada troškovi grijanja i lijekova postaju teret, svaka marka znači sigurniji korak. Mnogi penzioneri godinama su morali birati između hrane i terapije, a ovaj dodatak, makar i mali, znači da se taj izbor više neće postavljati tako često.
Posebnu pažnju privukla je i vijest o sporazumu između Srbije i Australije, kojim se priznaje radni staž ostvaren u obje zemlje. Prema podacima lista Politika, ovom odlukom moglo bi biti obuhvaćeno oko 180.000 ljudi, što predstavlja ogroman broj onih koji su decenijama radili u inostranstvu, šaljući novac kući i gradeći život na dvije strane svijeta. Sada će njihov trud konačno dobiti i pravnu potvrdu.
Ove mjere ne mijenjaju samo stanje na računu – mijenjaju i način na koji društvo posmatra svoje starije. Godinama su bili prikazivani kao teret, a zapravo su oni temelj. Njihovo iskustvo je ono što unosi stabilnost u svijet pun brzih i često nepromišljenih odluka. Bez njihove žrtve, mnoge generacije danas ne bi imale ni sigurnost ni slobodu koju uživaju.
Osim finansijskih promjena, sve više se govori i o uključivanju starijih u društvene aktivnosti. Projekti poput “Zajedno kroz treće doba”, sprovedeni u opštinama širom BiH, pokazuju da penzioneri žele učiti, volontirati, pa čak i takmičiti se u sportskim disciplinama. Oni koji im pruže priliku, svjedoče koliko energije i želje za životom još imaju.
Ipak, stereotipi se sporo ruše. Stariji ljudi se i dalje često povezuju s bolešću, slabošću i pasivnošću. No, istraživanja ih demantuju. Kako navodi sociologinja Jelena Todorović za Al Jazeera Balkans, aktivna starost je itekako moguća – ali pod uslovom da društvo to omogući. Mnogi penzioneri danas koriste pametne telefone, prate vijesti na internetu i učestvuju u online zajednicama, čime ruše sliku o “sporim i zastarjelim” generacijama.
Za one koji su cijeli radni vijek proveli u teškim uslovima, svaki znak priznanja vrijedi više od samog iznosa novca. Ove mjere nisu poklon ni milostinja – one su dug koji društvo vraća. Jer njihovi životi, radne godine i odricanja nisu nešto što se smije zaboraviti.
Možda je upravo tu i najveća vrijednost novih odluka – ne u brojkama, nego u poruci. Poruci da nisu sami, da ono što su izgradili još uvijek traje i da ima ko da nastavi njihovim putem. Jer, kako kažu mnogi od njih, najveća nagrada nije ni povišica ni dodatak – najveća nagrada je osjećaj da te društvo i dalje vidi
