Bonnie Ver, bivša medicinska sestra iz Ujedinjenog Kraljevstva sa iskustvom u palijativnoj njezi, identificirala je pet glavnih žaljenja koje ljudi obično doživljavaju kada umiru. Radeći s pacijentima i pažljivo slušajući njihove priče, stekla je uvid u procedure i opcije za koje ljudi često žele da su drugačije postupali.
1. Ljudi koji priznaju da žive u skladu sa očekivanjima drugih, a ne prema sopstvenim željama, često žale zbog neispunjenih želja. Kako se približavaju kraju svog života, postaje jasno koliko su njihovi snovi ostali neostvareni zbog straha ili izbora koje su napravili.
2. Pretjerana posvećenost poslu na štetu privatnog života: Mnogi muškarci žale što su posvetili previše vremena profesionalnim obavezama umjesto porodici i prijateljima. Gubitak dragocjenih trenutaka sa voljenim osobama može dovesti do trajnog osjećaja bola.
Iako su žene izrazile slično žaljenje, vrijedno je napomenuti da su mnoge od njih bile domaćice, što je dovelo do nižeg nivoa žaljenja zbog svojih obaveza vezanih za posao.
3. Potisnuti emocije: Dosta ljudi odlučuje prikriti svoje emocije kako bi spriječili nesklad ili održali harmoniju, što u konačnici dovodi do nemogućnosti realizacije svog potencijala. Vjera naglašava potrebu za izražavanjem emocija i prihvaćanjem stvarnosti kakva jeste.
4. Smanjen kontakt sa prijateljima: Važnost prijateljstva se često ne prepoznaje tek kasnije u životu. Ljudi često žale što su zanemarili prijateljstvo u korist sopstvenih želja.
5. Nedostatak sreće: Vrijedi napomenuti da mnogi ljudi izražavaju žaljenje što nisu uspjeli postići veću sreću.
Strah od promjene, zajedno s ponašanjem pretvaranja da su zadovoljni, često ih sprječava da istinski uživaju u životu. Ljubav i pozivi mrtvih: Džuli Nurs, iskusni profesionalac iz Los Anđelesa, deli uvide da ljudi koji umiru često dozivaju svoje pokojne roditelje, pri čemu je „volim te“ najčešći izraz.
Ova dirljiva iskustva nas podsjećaju da dosljedno biramo sreću, vodimo svoje živote u skladu sa svojim istinskim željama i posvetimo se stvarima koje istinski cijenimo i cijenimo, osiguravajući da se s posljednjim trenucima naših života suočimo bez žaljenja.
BONUS TEKST
Kristina Gagarkina često razmišlja o svojoj impulzivnoj odluci da se uda za turskog biznismena koji je sada u zatvoru, ostavljajući je da sama brine o svojih 22 djece. Porodica 26. avgust 2024. – 11:36 Autor: Vanja Mileković Kristina se udala za imućnog Turčina i rodila 22 djece. On je trenutno u zatvoru i ona se moli Bogu da što prije napusti ovaj svijet.
Romansa Christine i Galipa Ozturka počela je na odmoru prije više od pet godina. Kristina je u to vrijeme tek završila proceduru razvoda i odlučila otići na plažu da se opusti i ostavi kćerku na brigu porodici. Tokom tog bijega upoznala je milijardera Galipa Ozturka. Tajkun, koji je u svojim kasnim 50-im, proveo je više od decenije u Gruziji, gdje je izgradio uspješno poslovno carstvo koje je uključivalo nekoliko uspješnih hotela.
Kada je upoznao Christinu, već je bio oženjen ženom iz Kine, istih godina kao i Christina. Jedan otac Turčin, Kineskinja, imao je šestoro djece. Ali to ga nije spriječilo da napusti porodicu i potpuno se posveti svojoj mladoj novoj supruzi Christini. “Ozturk je primijetio da je upravo ona žena koju je tražio, pravi brušeni dijamant, i odmah je prepoznao čistoću njenog srca.
Kristina je rekla: “Čim smo se vjenčali, mužu sam izrazila želju za velikom porodicom, a zapravo za vlastitim rasadnikom. On je moje želje uzeo k srcu i dao mi veliku porodicu i svoj privatni vrtić. Samo mjesec dana nakon toga Njihov prvi susret, Cristina i Galip su se vjenčali, sa ciljem da imaju 105 djece.
Galip je preuzeo vođenje agencije, birajući surogat majke i osiguravajući da ispune sve potrebne uslove. Kristina je 2020. godine preko surogat majke rodila njihovog prvog sina, kao i biološko dijete. Zbog rastućih potreba porodice, porodica Ozturk uložila je oko 168.000 € u surogat majku i dodatnih 90.000 € u dadilju i domaćicu.
Od 2023. godine porodica turskog milijardera ima 22 djece, od kojih su sva inspirirana očevim fotografijama i slikama. Cristina priznaje da nosi više šešira u vrtiću, ne samo kao učiteljica, već i kao računovođa i supervizor, upravljajući plaćanjima dadilja, organiziranjem obroka, dogovaranjem vakcinacije i još mnogo toga.
