Jovanka Broz,nekadašnja žena tada popularnog Josipa Broza Tita, bila je jako poznata po svome čvrstom i neustrašivom stavu. Iako je bila poprilično “prgava” nakon Titove smrti čekao ju je jako težak život.
Sudbina se opasno poigrala s njom. Naime bila je jako bitna u državi a onda je odjednom došla do samog dna. Ljudi su čak negirali i da je poznaju.Uprkos činjenici da je za to vrijeme bila jako obrazovana,život ju je jako razočarao onog dana kada je njen Tito umro.Kada je napustila ovaj svijet bila je jako nesretna i nezadovoljna,dočekala je da starost provede u stanu koji je bio napušten i u kojeg ne bi smjestili čak ni beskućnika.
U njenom slučaju možemo reći da pravda nikad nije ni postojala,što je žalosno jer je ona bila jedna od pravednijih žena koja je savjetovala Tita da ide pravim putem.Nije tajna da je Josip mnogo poštovao i volio Jovanku ali i da je bezbroj puta tražio savjete baš od nje.Jovanka se pred smrrt osjećala prevarenom i napuštenom od strane svih.
Ako je vjerovati onima koji su je poznavali i bili svjedoci njene vladavine,njena sudbina je zaista bila tuna. Jednom prilikom , Jovanka je izjavila sljedeće : “Sve moje stvari su mi oduzete, a nasilno su me izbacili iz mog stana. Brzo sam uspjela obući malo crno odijelo jer je bilo proljeće. Međutim, kad sam se osvijestila, već je bio zimski period i našla sam se bez odjeće i bez obuće.Čak su mi uskratili i da ponesem svoj telefonski imenik, što me ostavilo bez mogućnosti da stupim u kontakt s bilo kim jer nikada prije nisam morala pamtiti telefonske brojeve. Bila sam potpuno izolirana, okružena sa 15 pojedinaca koji su se pokazali kao licemjeri. Svaki put kad bi se netko približio vratima, pažljivo bi pratili svaki moj pokret, rijetko bi koga propustili. Iako su mi neki predmeti na kraju vraćeni nakon dvije-tri godine, sve vrijedno je bilo zaplijenjeno.”
Ova njena izjava izaziva mnogo tuge. Jovanka je ovo izjavila tokom jednog od intervjua sa Mirom Adanjom Polak.Ovi intervjui su bili prava rijetkost jer Jovanki nisu dozvoljavali skoro ništa.Neki od njenih takozvnih prijatelja ali i članovi porodice pitali su se zašto sebi nije obezbijedila stan pa bi imala gdje da bude i ne bi ostala na ulici.
“Ljudi ne shvataju da se tada nije mogao “obezbijediti” stan na legalan način.Moj Tito i ja nikad nismo sebi ništa “obezbijedili.” Mi smo izgleda živjeli u zabludi jer smo vjerovali da ako mi ne bi nikoga povrijedili iučinili mu loše,da ne bi niko ni nama.Nažalost,meni se dokazalo da pravda ne postoji,jer iako sam je ja sprovodila,meni je niko nije pružio.”
Ipak,narod je i dalje mnogo volio Jovanku i kada bi je vidjeli napolju tokom neke o njenih šetnji,rado bi joj prilazili,da je malo razgovore i pruže joj podršku.Najviše je rastužilo što je za Titovu smrt saznala onako “usputno” kada je sekretar komiteta kratko rekao : “Gotovo je,Tito je umro”. Nikada joj nisu dozvolili da posjeti Tita u bolnici i samo su joj grubo odgovarali kako bi njeno prisustvo samo uznemirilo Tita i da bi mu “smetala”.
