Štitna žlijeda igra veliku i bitnu ulogu u funkcionisanju ljudskog tijela, iako je malena. Danas ćemo pisati o tome koja hrana utiče na njen rad i kako da je sačuvate.
Štitna žlijezda je mala, ali izuzetno važna žlijezda u ljudskom organizmu. Njena uloga nije samo u stvaranju hormona, već i u održavanju ravnoteže čitavog sistema. Ona proizvodi hormone koji regulišu metabolizam, potrošnju energije, tjelesnu temperaturu, rad srca i pravilno funkcionisanje nervnog sistema. Kada žlijezda počne da radi presporo, nastaje stanje poznato kao hipotireoza, a kada postane pretjerano aktivna, javlja se hipertireoza. U oba slučaja, tijelo šalje jasne signale da nešto nije u ravnoteži – od hroničnog umora, preko promjena raspoloženja, pa sve do problema sa težinom.
Kod takvih poremećaja najčešća terapija je levotiroksin ili drugi hormonski preparati, koji se uzimaju kako bi se nadomjestila funkcija štitne žlijezde. Međutim, važno je znati da terapija neće uvijek dati očekivane rezultate ako se ne obrati pažnja na ishranu. Naime, neke namirnice mogu znatno umanjiti djelovanje lijeka, pa se dešava da pacijent i dalje osjeća simptome, iako redovno uzima terapiju.
Jedna od najčešće spominjanih namirnica u ovom kontekstu je soja. Ona sadrži spojeve poznate kao izoflavoni, koji imaju sposobnost da ometaju apsorpciju hormona štitne žlijezde.
- Ljudi koji svakodnevno koriste sojino mlijeko, tofu ili proteinske suplemente na bazi soje, mogu nesvjesno oslabiti djelovanje terapije.
- Soja sama po sebi nije štetna, ali problem nastaje kada se konzumira preblizu vremenu uzimanja lijeka.
- Preporuka stručnjaka je da između konzumacije soje i tablete prođe najmanje četiri sata, kako bi lijek imao dovoljno prostora da se pravilno resorbuje.
Drugi faktor koji može stvoriti poteškoće jesu vlakna. Ona su važan dio zdrave ishrane jer pomažu probavi, održavaju crijevnu floru i pomažu u regulaciji tjelesne mase. Ipak, kod osoba na terapiji za štitnu žlijezdu, previše vlakana može spriječiti apsorpciju lijeka u crijevima.
- Hrana poput cjelovitih žitarica, sjemenki, mahunarki i orašastih plodova treba da se konzumira, ali ne neposredno nakon uzimanja tablete.
- Najbolje rješenje je da se lijek popije natašte, uz čašu obične vode, a obrok bogat vlaknima ostavi za kasnije.
- Na taj način se spajaju zdrava ishrana i efikasna terapija.
Treći element koji mnogi pacijenti zaboravljaju jeste kofein. Nakon uzimanja jutarnje terapije, ljudi često instinktivno posegnu za šoljicom kafe. Međutim, kafa, baš kao i crni čaj, energetski napici ili gazirani sokovi, može prepoloviti učinak lijeka.
- Stručnjaci savjetuju da se sa kafom sačeka barem pola sata do sat vremena nakon uzimanja terapije.
- Ako se ova preporuka ignoriše, simptomi poput tromosti, umora ili povećanja tjelesne mase mogu trajati, jer lijek nije uspio da se u potpunosti apsorbuje.
Posebnu pažnju treba obratiti i na mliječne proizvode. Mlijeko, sir, jogurt i drugi proizvodi bogati kalcijumom poznati su kao čuvari zdravlja kostiju. Ipak, kalcijum istovremeno može blokirati apsorpciju levotiroksina.
- Kada se tableta popije uz mlijeko ili jogurt, lijek može jednostavno proći kroz probavni sistem bez značajnog efekta.
- Isto važi i za sir, kefir ili namirnice obogaćene kalcijumom.
- Zbog toga se savjetuje da između uzimanja lijeka i mliječnih proizvoda prođe barem četiri sata.
Važno je naglasiti da nijedna od ovih namirnica – soja, vlakna, kofein ili mliječni proizvodi – sama po sebi nije loša. Sve one imaju svoje prednosti i mogu biti dio uravnotežene ishrane. Suština je u tajmingu: potrebno je uspostaviti rutinu u kojoj će lijek biti uzet rano ujutro, na prazan stomak, uz čašu vode. Tek nakon određenog razmaka mogu se konzumirati namirnice i pića koja bi inače mogla da oslabe dejstvo terapije.
Ako pacijent zanemari ove smjernice, može se naći u začaranom krugu.
- Redovno uzima terapiju, ali i dalje osjeća simptome.
- Umor, promjene raspoloženja, teškoće sa fokusom i gomilanje kilograma mogu trajati mjesecima.
- Na duže staze, nepoštovanje pravila može dovesti i do pogoršanja bolesti, pa čak i potrebe za dodatnim medicinskim intervencijama.
Zaključak je jednostavan: uspješna terapija za štitnu žlijezdu ne zavisi samo od tačne doze lijeka, već i od načina kombinovanja sa ishranom. Razumijevanje uticaja određenih namirnica i poštovanje vremenskog razmaka između obroka i terapije pravi je ključ razlike između djelotvornog i neuspješnog liječenja.
Kada pacijent uskladi svoje dnevne navike s ovim pravilima, lijek može u potpunosti da djeluje, a tijelo ima priliku da povrati hormonsku ravnotežu, energiju i normalno funkcionisanje. To znači bolji kvalitet života, manje simptoma i veće povjerenje u samu terapiju.
