Danas smo odlučili sa vama podjeliti riječi svetog Ignatija, koji je učio kako se zaštititi od kletvi i duhovnih udara i koji je najbolji način pomoću kojeg ćemo očistiti život od negativnih uticaja.

Svima nam je poznato da je najveća zaštita vera u Boga i iskrena molitva, a kroz ovaj tekst ćemo detaljnije razmotriti kako te dve duhovne sile mogu otkloniti negativne uticaje sa nas.

U mnogim situacijama u životu, naročito kada se suočavamo s nizom problema, osećamo se kao da smo „prokleti“. Ova izreka često odražava osećaj nemoći pred nevoljama i preprekama koje nas prate. Međutim, pravoslavno predanje uči da postoji drugačiji put – put smirenja. Smirenje nije bijeg od problema niti pasivnost, već duhovna budnost i stabilnost. To je stanje srca u kojem se predajemo Božijoj volji, sagledavamo sebe i okolnosti, te ne jurimo da se dokazujemo pred drugima. Smiren čovek zna da prava snaga leži u Bogu, a ne u ljudskoj samovolji.

  • Smirenost kao ključna vrlina
    • Smirenje razara gordost, koren mnogih grehova.
    • Smiren čovek ne reaguje na uvrede i ne troši energiju na tuđa mišljenja.

Zašto je smirenost ključ? Sveti oci nas uče da smirenje razara gordost, koja je koren mnogih grehova. Kada je srce smireno, čovek ne reaguje na uvrede, ne upušta se u sukobe, i ne troši energiju na tuđa mišljenja. Takav čovek razume da mu niko ne može nauditi ako to nije po Božijem promislu. U tom stanju smirenosti, kletva i zlo nemaju snage. Smirenje nije slabost; to je veština ovladavanja sobom, svojim strastima i egom. Kroz smirenost, sukobi prestaju, uvrede gube snagu, a rasprave se stišavaju.

  • Duhovna zaštita kroz veru i molitvu
    • Zla nema snagu ako nismo otvoreni za nju.
    • Smirenost nas štiti od negativnih uticaja.

Biblija jasno usmerava kako se štititi od kletvi i duhovnih udara. Zaštita ne dolazi kroz „protivudar“, već kroz život u Božijoj milosti i duhovnoj disciplini. Najjači štit protiv zla je živa vera, molitva, pokajanje, blagosiljanje onih koji nas vrijeđaju i život u Hristu. U tom okruženju, kletve nemaju prostora da se prihvate, jer srce postaje natopljeno blagodaću.

Prvi putokaz u zaštiti od kletvi je vera i pouzdanje u Boga. Psalmista kaže: „Ko se u Gospoda uzda, on je kao gora Sion, ne pokoleba se doveka.“ Verujući da Bog upravlja svime, čovek shvata da nijedna kletva nema vlast nad njim, osim ako to Bog ne dopusti. Takva vera ne negira bol ni iskušenja, ali im oduzima moć da nas slome.

Drugi put u borbi protiv kletvi je molitva. Gospod nas uči u molitvi „Oče naš“: „Izbavi nas od zla“. Redovno obraćanje Bogu, bilo kroz psalme ili lične reči molitve, gradi duhovni štit i vraća srce u mir. Molitva nas ne hrani strahom, već nadom, i tamo gde je nada, strah se topi.

  • Blagosiljanje umesto proklinjanja
    • Blagosiljanjem razoružavamo negativnost i zlo.
    • Duhovna hrabrost je izabrati dobro i kada je lakše uzvratiti zlom.

Treći korak u duhovnoj zaštiti je blagosiljanje umesto proklinjanja. Apostol Pavle nas uči: „Blagosiljajte one koji vas progone; blagosiljajte, a ne kunite“. Blagosiljanjem ne vraćamo zlo zlom, već razoružavamo negativnost svetlom. To nije slabost, već duhovna hrabrost – izabrati dobro, čak i kada je lakše uzvratiti zlom.

Četvrti temelj duhovne zaštite je pokajanje i ispovest. Ako su nas zlo i greh vezali, iskreno pokajanje uklanja teret i otvara vrata milosti. Pokajanje nije samo žaljenje, već preumljenje – promena smera ka dobru. Kroz pokajanje, otvaramo srce za Božiju ljubav i milost, čime se oslobađamo od negativnih uticaja.

  • Učešće u svetim tajnama
    • Liturgija i pričešće jačaju našu unutrašnju odbranu.
    • Tajne Crkve nisu magijski čini, već susreti ljubavi s Bogom.

Peti stub je učešće u svetim tajnama i liturgijskom životu. Liturgija, pričešće, i susret s Bogom u Crkvi jačaju našu unutrašnju odbranu. Tajne Crkve nisu magijski čini, već susreti ljubavi s Bogom. Kada se sjedinjavamo sa Hristom, kletve i zloba nemaju gde da se uhvate.

Šesti put je život u miru i ljubavi. „Savršena ljubav izgoni strah napolje“. Srce koje teži miru, praštanju i saosećanju postaje loše tlo za mržnju i zlobu. Ljubav razoružava, čineći nas i druge nesposobnima za zlu volju. Birajući blagost i dobrotu, mi se oslobađamo negativnih energija.

  • Smirenje kao ključ za duhovno preživljavanje
    • Smirenje nije dekorativna vrlina, već strategija duhovnog preživljavanja.
    • S ljubavlju i mirom, nevolje postaju naši učitelji, a ne tirani.

Kroz sve ove korake, smirenje postaje ključna vrlina. Nije to dekorativna vrlina, već strategija duhovnog preživljavanja. Smiren čovek vidi da neke borbe ne treba voditi spolja, nego unutra. Pobedama se ne meri aplauzima, već mirom savesti. Kada nas nazivaju „prokletim“ jer nas prate nevolje, ne trebamo tražiti „protu-kletvu“, nego svetlost. Učvrstimo veru, njegovajmo molitvu, blagosiljajmo, koristimo svete tajne Crkve, tražimo mir i čuvajmo ljubav. Tada će i nevolje postati naši učitelji, a ne naši tirani.

Na kraju, smirenje ne briše križ, ali ga čini lakšim za nošenje. U tom smirenju, staju naša nemoć i Božija snaga, naša suza i Božija utjeha. U tom miru prestajemo da pitamo „ko me je prokleo?“ i počinjemo da živimo život u Hristu, gde je svaka reč zla nemoćna pred milostima koje preobražavaju sve.

Preporučujemo