U dansnjem clanku Vam donosimo sta s treba uraditi za praznik Presvete Bogorodice Troje rućice,saznajte u nastavku teksta više….
Današnji dan, 25. juli, za pravoslavne vjernike nosi duboku duhovnu težinu. Slavi se Presveta Bogorodica Trojeručica, ikona koja nije samo sveta slika, već živi svjedok vjere, čuda i nade. Ovaj praznik u Srpskoj pravoslavnoj crkvi dočekuje se s molitvom, tišinom i posebnim unutrašnjim mirom.
Trojeručica, kako joj samo ime kaže, prikazuje Presvetu Bogorodicu sa tri ruke – a ta treća ruka nije greška umjetnika, već simbol nevjerovatnog čuda koje je promijenilo živote mnogih kroz vijekove.
Čudo koje je dotaklo vječnost
Sve je počelo u 8. vijeku, kada je Sveti Jovan Damaskin, poznat kao veliki branitelj svetih ikona, bio nepravedno optužen i brutalno kažnjen – odrezana mu je desna ruka. U najdubljem očaju, ali s nepokolebljivom vjerom, Jovan se obratio Presvetoj Bogorodici, moleći je za pomoć pred svojom ikonom.
Te noći, prema predanju, desilo se čudo – njegova ruka je, Božijom milošću, ponovo srasla. U znak zahvalnosti, Jovan je dao da se ikoni doda treća ruka – izrađena od srebra – kao vječno svjedočanstvo o milosti nebeske Majke. Tako je nastala Trojeručica – ikona koja nije samo posvećena, već i prožeta živim prisustvom.
Put svete ikone kroz srpsku istoriju
Nakon čudesnog događaja, ikona je kroz vjekove putovala: iz Damaska, do Svete Gore, pa do manastira Hilandar, gdje se i danas čuva kao najvažnija svetinja tog manastira. Prema predanju, kada su monasi željeli da sačuvaju ikonu tokom turskih napada, stavili su je na magarca, da je sam Bog vodi. Životinja je, bez ikakvog usmjerenja, stigla ravno do Hilandara – što je shvaćeno kao jasan znak gdje treba da ostane.
Zbog toga je Trojeručica postala zaštitnica Hilandara, ali i čitavog srpskog naroda. Njeno prisustvo donosi utjehu u vremenima kriza, bolesti i ličnih borbi.
Običaji i molitva na današnji dan
Na praznik Trojeručice, vjernici se okupljaju u hramovima, pale svijeće i tiho se mole. U mnogim domovima vlada mirnija atmosfera, jer se vjeruje da ovaj dan treba provesti u duhovnom povlačenju, bez svađa, teških riječi i nepotrebne buke. Po narodnom vjerovanju, ranom zorom treba izgovoriti molitvu za zdravlje, jer se vjeruje da Presveta Bogorodica posebno uslišava molbe upućene iz srca baš na ovaj dan.
Molitve koje se čitaju Trojeručici ne traže bogatstvo ili uspjeh – one su molbe za mir u duši, zdravlje porodice, snagu da se nosimo s teškoćama i vjeru u bolje sutra.
Vjera u čudo koje nikada ne prestaje
Ikona Trojeručice se danas nalazi i u mnogim hramovima širom Srbije i regiona, a najpoznatija njena kopija čuva se u Hramu Svetog Save. Vjernici joj prilaze tiho, sa suzama, s molbama i nadom. Mnogi tvrde da su upravo pred ovom ikonom doživjeli unutrašnje iscjeljenje – ne uvijek fizičko, ali ono koje umiri srce.
Ona ne govori, ali se osjeća. Ne kreće se, ali pokreće.
Snaga majčinske molitve
Presveta Bogorodica kroz vijekove važi za najmilostiviju zaštitnicu, a praznik Trojeručice nas podsjeća da je uvijek uz one koji mole iskreno. Njena treća ruka, simbol čudesnog ozdravljenja, danas je i podsjetnik da nikada ne smijemo izgubiti nadu, ma koliko teško bilo.
Dok plamen svijeće treperi u crkvi ili domu, dok tišina jutra zamijeni svakodnevnu buku, u srcima vjernih javlja se isto osjećanje: vjera da nismo sami, da nas Bogorodica vidi, čuje i drži pod svojim okriljem
