Djeca rastu različitim tempom i svako od njih ima svoj način upoznavanja svijeta. Upravo zbog toga roditelji nekada teško primijete kada određena ponašanja predstavljaju nešto više od obične razvojne faze.
U posljednjih nekoliko godina stručnjaci širom svijeta sve više govore o važnosti ranog prepoznavanja razvojnih obrazaca kod djece, posebno kada je riječ o izazovima koji mogu uticati na komunikaciju, ponašanje i svakodnevno funkcionisanje. Roditelji često prve promjene ne primijete odmah jer mnoga ponašanja na prvi pogled djeluju potpuno uobičajeno i ne razlikuju se mnogo od navika koje imaju i druga djeca.
Međutim, stručnjaci naglašavaju da rano prepoznavanje određenih znakova može imati veoma važnu ulogu u pružanju podrške djetetu i njegovom budućem razvoju. Ne govori se o stvaranju straha niti o donošenju brzih zaključaka, nego o pažljivom posmatranju i razumijevanju djetetovih potreba.
Stručnjaci naglašavaju da rano uočavanje određenih obrazaca ponašanja može pomoći djeci da dobiju podršku u periodu kada ona može imati najveći značaj.
Poremećaj iz spektra autizma predstavlja stanje koje utiče na način na koji osoba doživljava svijet oko sebe, komunicira sa drugima i reaguje na različite situacije. Važno je razumjeti da ne postoje dva potpuno ista slučaja i da svako dijete može pokazivati drugačije karakteristike.
Zbog toga roditelji ponekad teško povezuju određena ponašanja sa mogućom potrebom za dodatnom procjenom. Mnogi pomisle da je dijete jednostavno povučenije, osjetljivije ili da prolazi kroz određenu razvojnu fazu.
Jedan od obrazaca koji stručnjaci često spominju jeste izražena potreba za rutinom i teško prilagođavanje promjenama tokom dana. Dok neka djeca lako prihvataju prelazak iz jedne aktivnosti u drugu, kod pojedine djece promjena može izazvati osjećaj nelagode ili uznemirenosti.
Posebno zahtjevni trenuci nekada mogu biti večernji sati i odlazak na spavanje. Mnoge porodice primijete da dijete snažno reaguje na promjene koje odraslima izgledaju veoma male.
Promjena osvjetljenja, drugačiji raspored aktivnosti ili osjećaj da slijedi nova faza dana kod neke djece može izazvati nelagodu ili povećanu osjetljivost.Rutina kod pojedine djece ne predstavlja samo naviku nego osjećaj sigurnosti i predvidivosti.
Roditelji ponekad ovakve reakcije povezuju sa tvrdoglavošću ili prolaznom nervozom, ali stručnjaci objašnjavaju da određena ponašanja mogu imati veze sa načinom na koji dijete obrađuje informacije iz okruženja.
Još jedan detalj koji često privlači pažnju jeste veoma snažna povezanost sa određenim predmetima. Većina djece ima omiljenu igračku, jastuk ili predmet uz koji se osjeća prijatno, ali kod neke djece ta povezanost može biti mnogo izraženija.Predmet može predstavljati osjećaj sigurnosti i stabilnosti, posebno u situacijama koje djeluju nepredvidivo ili previše stimulativno.
Ako se predmet pomjeri ili nestane, dijete može reagovati mnogo intenzivnije nego što odrasli očekuju.Stručnjaci ističu da takve reakcije ne treba odmah posmatrati kao neposlušnost ili pokušaj privlačenja pažnje.
Ponašanja koja odraslima izgledaju neobično često predstavljaju način na koji dijete pokušava razumjeti i organizovati svijet oko sebe.Posebna pažnja posvećuje se i načinu ishrane. Gotovo svako dijete prolazi kroz fazu izbirljivosti, ali kod neke djece reakcije na hranu mogu biti znatno izraženije.
Određene teksture, mirisi, boje ili temperatura hrane nekada mogu izazivati nelagodu. Roditeljima to ponekad djeluje kao obična izbirljivost, ali stručnjaci objašnjavaju da razlog može biti mnogo složeniji.
Zbog toga se roditeljima često savjetuje strpljenje i postepeno upoznavanje sa novim namirnicama bez stvaranja dodatnog pritiska.
Važno mjesto zauzima i neverbalna komunikacija. Roditelji ponekad primijete da dijete drugačije reaguje na pozivanje imena, rjeđe pokazuje prstom ili koristi drugačiji način izražavanja emocija.
Takve situacije ne znače da dijete ne pokazuje privrženost ili emocije prema ljudima oko sebe.Naprotiv, stručnjaci naglašavaju da djeca mogu osjećati snažne emocije, ali ih pokazivati na drugačiji način.
Također se pažnja usmjerava na način igre. Dok mnoga djeca vole zamišljati različite uloge i stvarati vlastite priče, neka djeca mogu pokazivati interes za ponavljanje određenih radnji ili detalja.Različit način igre ne govori o vrijednosti ili sposobnostima djeteta nego o drugačijem načinu razvoja i izražavanja.
Stručnjaci posebno ističu da roditelji ne trebaju odmah donositi zaključke ako primijete jednu osobinu ili pojedinačno ponašanje. Djeca se razvijaju različitom brzinom i ne postoji univerzalni obrazac koji odgovara svima.Međutim, ukoliko se više obrazaca ponašanja ponavlja kroz duži period, preporučuje se razgovor sa stručnim osobama koje se bave dječijim razvojem.
