Tema o kojoj ćemo danas pisati je jako bolna i govori o tužnoj životnoj pirči izvjesne Vesne koja je napusštena kada je bila beba od strane svojih roditelja. U nastavku članka donosimo njenu priču u cjelosti.
Priča o Vesni Petrović snažno dirne sve koji je čuju. Odrasla je kao dijete bez imena, bez obitelji i bez ičega što bi je povezalo s njenim prošlim životom. Njezino putovanje počinje na tragičan način, kada je kao beba ostavljena u vreći na Kalemegdanu u Beogradu. Vesna nije imala priliku upoznati svoje biološke roditelje, a njezina potraga za identitetom trajala je mnoge godine. Do trenutka kada je odrasla, Vesna nije znala ništa o svom podrijetlu i bila je prepuštena sebi u tom potpunom neznanju.
- Zvečanska u Beogradu bila je mjesto gdje je Vesna provela svoje najranije godine. Kao dijete bez roditelja, smještena je u ovaj dom za nezbrinutu djecu, gdje je započela svoj život bez imena. U Zvečanskoj je započela borbu za svoj identitet, a tu je bila i prvi put upisana, s datumom rođenja koji je od tada bio službeno priznat. Međutim, njezini biološki roditelji ostali su nepoznati, a za cijeli njen život nije bilo odgovora na pitanje tko su bili.
Njeni posvojitelji, koji su je usvojili u Ćupriji 1965. godine, nikada joj nisu rekli istinu o njenom porijeklu. Iako su je voljeli, Vesna je osjećala da nešto nedostaje, da je nešto neizrečeno u njezinoj prošloj priči. S posvojiteljima nije imala mnogo informacija o svom pravom podrijetlu, a oni su preminuli prije više od trideset godina, ostavljajući Vesnu s još više pitanja nego odgovora. Potraga za njenim identitetom započela je samo nekoliko godina nakon njihove smrti, kad je otvorila staru ladicu u svom domu i pronašla prve tragove koji su ju odveli u prošlost.
- Prva akcija bila je početak dugog puta koji ju je doveo od matičnog ureda u Starom gradu Beograda, preko Zvečanske, pa sve do Doma za nezbrinutu djecu Braće Jerković. Na svakom od tih mjesta, Vesna je pronalazila fragmente svoje prošlosti, ali nijedno od tih otkrića nije rasvijetlilo cijelu sliku o njenom identitetu. Sjećanja su bila izmaglica, a odgovori su se činili nedostižnima. Iako je naišla na ostatke svog prošlog života, stvarnost je bila dalja nego što je očekivala.
Nakon godina potrage, Vesna je zapamtila samo jednu rečenicu koju joj je izgovorila dalja rodbina: „Tvoja sestra blizanka je tu negdje.“ Ova rečenica postala je ključ za nastavak njene potrage, jer joj je dala nadu da postoji još neko u njenoj prošlosti tko bi mogao imati sličnu sudbinu. Tri godine nakon toga, objavila je poruku na Facebook stranici dobrotvorne udruge koja je pomagala u traženju otetih i napuštenih djece u bivšoj Jugoslaviji. Tu je iznijela svoju potragu za sestrom blizankom koja je navodno živjela u Novom Sadu.
Vesna je izjavila da ima krvnu grupu B pozitivnu, a u svom je postu naglasila da je planirala napraviti DNK test kako bi otkrila istinu o svom podrijetlu. Nije željela kriviti svoju biološku majku za to što je napustila, već je željela samo upoznati je i saznati ima li još nekoga u njenoj obitelji. Na kraju, Vesna je priznala da joj je želja da sazna više o svojoj prošloj obitelji, ali nije tražila ni krivicu ni optužbe.
- Vesna je također navela da se kao dijete našla u Zvečanskoj nakon što je bila ostavljena, bez pratnje, u Beogradu. Detaljno je opisala svoja sjećanja na te dane, na svoju borbu da preživi i suoči se sa životom bez roditelja. Njezina potraga bila je i potraga za odgovorima o svom pravom identitetu. Kroz godine, Vesna je postajala sve upornija, vjerujući da je pronaći svoju sestru bliznakinju možda ključ za razotkrivanje njezine prošlosti.
Vesna se u svojim objavama predstavljala kao Nera Manojlović, ime koje je vezano za njezino otkriće 1963. godine. Tog 10. svibnja, bila je pronađena u šumi ispod Kalemegdana u Beogradu, umotana u bijelu dekicu i smještena u smeđu torbu, prekrivenu šalom u raznim bojama. Svi ovi detalji postali su ključni u njenom istraživačkom putovanju. Iako je odrasla u Zvečanskoj, niti jedno od tih mjesta nije joj donijelo odgovore o njenim biološkim roditeljima.
- Njen put samoproučavanja i traženja identiteta postao je neizvjestan i dug, ali Vesna nije odustajala. Željela je saznati tko su njeni roditelji, tko ju je napustio, i želi li ikoga još poznati u svojoj obitelji. Unatoč svim nedaćama, Vesna nije odustala od svoje potrage, vjerujući da je negdje, u nekom kutku svijeta, mogla pronaći svoju sestru bliznakinju.
Na kraju, Vesna nije tražila krivicu. Željela je samo istinu. Njen put nije bio lak, ali ona je vjerovala da će naći odgovore koji će je konačno povezati s prošlošću i pomoći joj da sazna tko je zaista
