Puno se raspravlja oko Golog otoka, zloglasnog zatvora u kojem su bili smješteni politički zatvorenici u vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Međutim, još uvijek postoji nedostatak sveobuhvatnog znanja o ovoj temi. Brojni pojedinci našli su se na ovom izoliranom “otoku” iz naizgled trivijalnih razloga, kao što su našalili se, zapjevali pjesmu ili se jednostavno našli na krivom mjestu u krivom trenutku.
Poznat je primjer mlade novinarke Žene Lebl koja je zbog obrade pjesme “Druže Tito ljučice bijele” snosila teške posljedice. Zbog vica o Josipu Brozu Titu poslana je na Goli otok, gdje je provela dvije i pol godine. Nevjerojatno, sve se to dogodilo kada je imala samo 22 godine.
- U tom je razdoblju Ženi, Beograđanka židovskog podrijetla, ostala relativno nepoznata široj javnosti. Detalji njezina boravka na Golom otoku slabo su dokumentirani zbog stroge kontrole informacija koju je nametao tadašnji režim. Tek 2013. godine u listu “Politika” objavljen je jedan od rijetkih članaka o njoj. U ovom članku je ispričana zgoda u kojoj je Ženi, dok je radila u redakciji Politike, jednog jutra ispričala vic koji joj je ispričao kolega.
U šali se duhovito spominjala Jugoslavija koja je pobijedila na međunarodnom natjecanju cvijeća uzgojivši ljubičicu od 100 kilograma, aludirajući na popularnu pjesmu “Druže Tito, ljubičice bijele, voli te sva mladost”.
- Nakon što je prepričala vic, uhitila su je dvojica agenata UDBA-e, tereteći je da je istupila protiv Tita i da nije prijavila osobu koju su smatrali prijetnjom javnosti. Potom je transportirana u niz zatvora, počevši od Glavnjače UDB-e, zatim logora Ramski rit, pa Zabela, Grgur i na kraju Goli otok. Tijekom njezinog zatočeništva u ovih pet popravnih ustanova, od travnja 1949. do listopada 1951., stalno su je pozivali da preispita svoj stav i prizna svoju krivnju. Ovu informaciju prenijelo je i “Udruženje novinara”.
Nakon njezina konačnog oslobađanja, njezin brat Saša primijetio je da nevjerojatno sliči nekome tko je preživio Auschwitz. Prijem u Beogradu prema povratnici s Golog otoka bio je uglavnom bez empatije, osim u krugu njezine uže obitelji. Jedino rješenje za nju bilo je preseljenje u Izrael, što je uspjela ostvariti unatoč brojnim preprekama. U konačnici je preko Italije stigla u Haifu.
- Tijekom proljeća 1986. dogodio se slučajan susret između nje i poznatog književnika Danila Kiša u gradu Jeruzalemu. U jeku njihovog razgovora pojavila se neočekivana gošća Eva Nahir Panić, koja je prethodno bila zatočena na Golom otoku. Eva je ispričala svoja potresna iskustva na otoku, ostavivši Kiša duboko potresenim. U tom trenutku Kiš je prvi put otkrio da je i Ženi prošla istu kalvariju na Golom otoku.
Kiš nije znao, postojao je ne samo muški logor na Svetom Grguru, već i ženski logor na Golom otoku. To je otkriće u Kišu potaknulo čvrsto uvjerenje da takve izvještaje treba sačuvati kroz medij filma. Tako je nastalo stvaranje serije “Goli život” pod redateljskom palicom Aleksandra Mandića. Ova revolucionarna serija, emitirana od 12. do 15. veljače 1990. godine, rasvijetlila je brojne dosad nepoznate detalje vezane uz Goli otok.
Ženu je Kiš nagovarao da dokumentira svoje susrete, iako nikada nije imao priliku svjedočiti seriji ili knjizi. Knjiga “Ljubičica bela” postigla je izuzetan uspjeh u Izraelu, a potom je objavljena iu Srbiji 1990. Na svojim stranicama, Žena pripovijeda o svojim stravičnim mukama u logoru, razotkrivajući aspekt Golog otoka koji je većini ostao skriven.
Ženi Lebl u svojoj knjizi iznosi dirljiv citat: “Vodu istinski cijene samo oni koji su žedni. Unatoč tome što smo bili okruženi morem, iskusili smo neutaživu žeđ koja nas je dovodila do ludila.” Ovaj citat služi kao dokaz neizmjerne boli, patnje i poniženja koje je Ženi Lebl pretrpjela. Rođena u Aleksincu 1927. godine, s obitelji se 1933. godine preselila u Beograd. Cijeli život posvetila je istraživanju, ostavivši za sobom snažno svjedočanstvo koje rasvjetljava mračno poglavlje jugoslavenske povijesti.
