Danas ćemo pisati o jednoj zanimljivoj priči koja govori o dvoje ljudi koji su doživjeli nesvakidašnju situaciju. Šta se tačno dogodilo možete da pročitate u nastavku članka.
Vrt je izgledao kao iz bajke – bijele ruže, lampice, fontana koja je tiho žuborila. Sve je djelovalo savršeno dok me Džejl, moj tek vjenčani muž, nije zavrtio pred svima i nasmijao se.
„Napravimo uspomenu!“ rekao je i gurnuo me pravo u leden vodu.
Šok me je presjekao. Mokra čipkana haljina zalijepila se za kožu dok su gosti zapanjeno posmatrali. A onda – njegov smijeh. Glasan, podrugljiv, kao da je sve ovo samo šala.
Ustala sam iz fontane, drhtala od hladnoće i bijesa, i pogledala ga pravo u oči. U tom trenutku sam znala – neću stati dok mu ne pokažem da ovo nije igra. Tišina je pala na vrt dok sam stajala u mokroj haljini, kosa mi se lijepila za lice. Srce mi je tuklo u grudima, ali bijes me je grijao jače nego voda koja se cijedila niz mene.

„Je li ti ovo zabavno, Džejle?“ pitala sam, glasno, tako da svi čuju. Smijeh mu je polako nestao s lica.
„Hajde, opusti se,“ rekao je i podigao čašu. „To je bila samo šala.“
„Šala?“ ponovila sam, glas mi je podrhtavao. „Ovo je naše vjenčanje, a ti si me ponizio pred svima.“
Gosti su šaputali, neki su okretali glave. Njegova majka je pokušala da priđe, ali sam podigla ruku da je zaustavim.
„Ne,“ rekla sam tiho, ali odlučno. „Ovo nije brak kakav sam željela.“
Odluka pred svima
Podižući mokru suknju, krenula sam prema stolu za mladence, uzela mikrofon i stala pred sve.
„Dame i gospodo,“ počela sam, glas mi je bio jasan, „ovaj čovjek upravo je pokazao kakav će biti naš brak – smijeh na moj račun. Zato mu želim sreću… samom.“
Publika je zapanjeno zašutjela. Džejl je problijedio.
„Šta radiš?“ prošaptao je.
„Odlazim,“ rekla sam i skinula prsten sa prsta. Položila sam ga na sto, uzela svoju torbu i krenula prema izlazu.
Posljedice i sloboda
Nekoliko gostiju mi je prišlo, neki su mi šapnuli da sam hrabra, a drugi su ostali ukočeni od šoka. Dok sam izlazila kroz kapiju, bend je prestao da svira, a jedini zvuk bio je kapljanje vode sa moje haljine.
Kasnije te noći, dok sam sjedila u hotelskoj sobi i gledala svoj odraz u ogledalu, nisam osjećala tugu – osjećala sam olakšanje.
Sutradan sam poništila brak. Vijest se proširila brže nego što sam očekivala – svi su pričali o mladoj koja je napustila muža odmah na vjenčanju.
Mjesecima poslije, ljudi su mi prilazili i govorili da sam učinila pravu stvar. A kad sam jednog dana prolazila pored iste fontane, nasmijala sam se. Ovog puta, smijeh je bio moj.