Danas ćemo pisati o zanimljivoj priči koja govori o odanosti partnera. Naime, jedan čovjek je odlučio da se preruši kako bi istestirao odanost djevojke, a šta se dogodilo poslije pročitajte u nastavku.
Viktor Stojanović bio je čovjek čije je ime imalo težinu u cijelom gradu. Vlasnik lanca hotela, prepoznat kao neko ko je sve stekao vlastitim rukama i upornošću, bio je simbol uspjeha. Njegov sin Luka, koji je naslijedio dio poslovanja, nedavno se oženio mladom ženom po imenu Maja. Bila je lijepa, kulturna, elegantna – na prvi pogled savršena snaha i supruga. Ali Viktor je imao dovoljno životnog iskustva da zna da je savršenstvo često samo maska.
- „Ona te ne voli, sine,“ rekao mu je jedne večeri dok su večerali.
- „Voli ono što imaš.“
Luka se samo nasmijao, uvjeren da je otac staromodan i previše sumnjičav. „Tata, Maja nije takva. Samo je povučena.“ Ali Viktorov instinkt nije mu dao mira. Želio je da sam otkrije istinu, onako kako je to činio cijelog života.
Nekoliko dana kasnije, odlučio je da iskuša snahinu dobrotu. Prerušio se u starog portira: stari kaput, sivi brkovi, šešir i štap. Namjerno je izgledao neugledno i umorno. Kada su Luka i Maja otišli na ručak s prijateljima, Viktor je zauzeo mjesto pored kapije vile. Htio je da vidi kako će se Maja ponijeti kada pomisli da je niko ne gleda.
Kada se vratila i izašla iz automobila, njen pogled na njega bio je kratak, ali dovoljan da osjeti hladnoću. Viktor se nagnuo na štap i promuklim glasom rekao: „Dobar dan, gospođo. Ne bih da smetam… mogli biste mi dati čašu vode? Dugo stojim na suncu.“
- Maja ga je pogledala s gađenjem i nelagodom.
- Zakolutala je očima i hladno rekla: „Ovo je privatni posjed. Idite odavde. Ne možete tražiti milostinju pred ovom kućom.“
- Dodala je kako bi se njena svekrva onesvijestila da vidi takvog čovjeka pred kućom.
Okrenula se i ušla u vilu, ostavivši Viktora samog ispred kapije. Nije plakao zbog uvrede, već zbog potvrde onoga čega se plašio – da je bio u pravu.
Sat kasnije Luka se vratio. Viktor je skinuo prerušavanje i ušao u dvorište. Maja ga je ugledala i gotovo ispustila telefon iz ruke. „Gospodine Stojanoviću?!“ promucala je. On je samo mirno rekao: „Ili možda da kažem – gospođo Stojanović. Lijepo je znati kako razgovarate s ljudima koji traže samo čašu vode.“
- Luka je bio zbunjen, gledao je čas u oca, čas u suprugu.
- Viktor mu je objasnio: „Ja sam bio tvoj portir danas. Htio sam da vidim koliko je tvoja žena velikodušna kada misli da je niko ne gleda.“
Luka je problijedio. „Majo, reci da to nije istina.“ Ali njeni izgovori nisu mogli sakriti ono što je već bilo jasno. Viktor ju je prekinuo: „Baš u tome je poenta, dijete. Da nisi znala.“
Tišina koja je uslijedila bila je teža od bilo koje riječi. Luka je sjedio sa glavom u rukama, ne znajući šta da misli. Viktor mu je rekao: „Nisam ja ništa otkrio. Samo sam skinuo veo s onoga što je uvijek bilo tu.“ Nekoliko dana kasnije Luka je napustio kuću, dok je Maja bezuspješno pokušavala da ga kontaktira. Viktor je, iako tužan, osjetio mir – jer je istina, koliko god bolna bila, ipak došla na vidjelo.
Tri mjeseca kasnije, Viktor je dobio novu sekretaricu. Bila je to Ana, mlada i skromna djevojka, uvijek nasmijana i spremna da pomogne. Jednog dana, kada je ispred firme stajao starac s kapom i zamolio čašu vode, ona je bez razmišljanja utrčala u kuhinju, donijela mu i vodu i jabuku, rekavši: „Ne trebate mi ništa zauzvrat, gospodine. Samo se čuvajte.“
- Viktor je tada shvatio da postoje ljudi koji ne znaju da glume dobrotu.
- Oni je jednostavno nose u sebi.
Sudbina je učinila da upravo Ana postane Luki saradnica, a kasnije i mnogo više. Život je, kao i uvijek, znao kojim putem treba da ide.
Na proslavi godišnjice firme, Viktor je održao govor koji su svi zapamtili:
„Ne mjeri čovjeka po tome kako se odnosi prema onima iznad sebe, već prema onima koje smatra ispod. Jer tek tada vidiš njegovo pravo lice.“
Publika je aplaudirala, ali samo Luka je znao da su te riječi bile posvećene prerušenom portiru i izgubljenoj snahi. Viktor je naučio sina da je istina bolna, ali ljekovita, i da je bolje suočiti se s njom nego živjeti u iluziji.
