Nevjerovatna priča o trojkama koje su razdvojene pri rođenju, koje su bile dio jezivog eksperimenta za koji nisu ni znali da su imali, a koji su se neočekivano našli 19 godina kasnije.
Kada su se prvi put ujedinili sa 19 godina, trojke (tri brata razdvojena po rođenju) brzo su otkrili koliko imaju zajedničkog. Iako su David Kelman, Bobby Shafran i Eddie Garland bili razdvojeni po rođenju, shvatili su da su svi odrasli voleći prilično iste stvari. Decenijama kasnije, braća i dalje uče o stvarima koje ih povezuju. Na primjer, kao djeca, David i Bobby su imali isti problem s vidom: ambliopiju, stanje u kojem su mozak i oči neusklađeni, što uzrokuje slab vid, ali samo je David dobio liječenje za to stanje. Braća su provela proteklih nekoliko godina boreći se s ljutnjom zbog sudbine koja ih je zadesila. Ono što je počelo kao divna bajka kada su se slučajno srela tri davno izgubljena brata pretvorilo se u mračnu priču punu prijevare i nečovječnosti.
Na osnovu ove priče, Netflix je snimio film Tri identična stranca, dokumentarac koji prenosi ispovesti dvojice od tri razdvojena brata. Film govori o tome kako su se trojke slučajno srele 1980. godine i odmah postale miljenice medija. Njih troje su se brzo zbližili, kao da ih nisu odgajale tri različite usvojiteljske porodice.
Zajedno su se uselili u stan u Njujorku, a kasnije otvorili restoran Trojke u SoHou, koji je veoma dobro poslovao. Međutim, nakon početne mladosti, počeli su da doživljavaju prve psihičke probleme, a jedan od braće je izvršio samoubistvo 1995. godine. Nakon borbe sa bipolarnim poremećajem, Eddie je izvršio samoubistvo. Iste godine, dobitnik Pulitzerove nagrade Lawrence Wright objavio je članak u The New Yorkeru koji je otkrio uznemirujuću psihološku studiju.
Naučno istraživanje koje vodi poznati psiholog dr. Peter Neubauer i njegov Centar za razvoj djece imaju za cilj odgovoriti na fundamentalno pitanje prirode nasuprot odgoja. Nepoznati broj blizanaca i trojki smješten je u odvojene porodice preko sada nepostojeće Agencije za usvajanje Louise Wise, a istraživači su ih godinama tajno promatrali. Posjećivao kuće u kojima su živjela usvojena i razdvojena djeca. Usvojiteljima je rečeno da su ove posjete standardne i da imaju za cilj praćenje napredovanja usvojenog djeteta. Kelman, Shafran i Garland su bili dio studije, a svi su bili strateški raspoređeni u srednje klase i imućna domaćinstva.
“Nazvali su nas ‘subjekti’. Mi smo bili žrtve.” Ne želim da se ponašam kao da smo nekoga ozbiljno povrijedili jer smo odrasli, imamo porodice, imamo djecu, mi smo relativno normalni ljudi. Ali oni nas tretiraju kao laboratorijske pacove. To je sve. Mi smo ljudska bića. “, rekao je jedan brat.
