Kristina Korjagina u Rusiji nastoji izbjeći pretjeranu pozornost i osjeća nelagodu zbog stalnih pogleda promatrača koji su očarani njezinom izrazitom mršavošću. S anoreksijom se borila gotovo 15 godina, a dok su se stanovnici Barnaula navikli na njezin izgled, Kristina i dalje trpi teške posljedice svoje bolesti.
- Putovanje je počelo po završetku osnovnog obrazovanja, a prema riječima stručnjaka, anoreksija često pogađa učenike s visokim uspjehom. Ova se bolest manifestira kao odbijanje hrane, što rezultira postupnim pogoršanjem tjelesnog zdravlja. Kristina je nesvjesno proživjela ove faze i godinama izdržala težak teret održavanja iznimno niske tjelesne mase.
Početni napad simptoma dogodio se kada su pritisci školskih ispita postali preveliki za nju. Usred intenzivnog učenja, povremeno bi zanemarila jelo. Prelazak na koledž samo je pogoršao njezino stanje, jer su je povećani akademski zahtjevi dodatno gurnuli u stanje krize.
Unatoč tome što je bila studentica s visokim uspjehom koja je bila izvrsna na koledžu, Kristinina su postignuća imala svoju cijenu. Bez znanja drugih, njezina predanost studiju omogućila je anoreksiji da tiho zavlada. Na kraju je njezina iscrpljenost postala toliko ogromna da se nije mogla baviti bilo kakvim oblikom tjelesne aktivnosti, čak ni nakon završetka školovanja.
Kristinine prehrambene navike bile su daleko od idealnih. Njezina prehrana sastojala se uglavnom od sokova, čaja i vode, a navečer je konzumirala samo mali komad jabuke ili banane. Začudo, unatoč tako oskudnoj večeri, Kristina je nastavila gubiti kilograme.
Prisjećajući se svoje prošlosti, Kristina se prisjeća strogog pravila koje si je postavila – da hranu konzumira isključivo navečer. Čin jedenja izazvao je osjećaj krivnje, dok joj je osjećaj praznog želuca pružao veći osjećaj ugode. Svaki pokušaj drugih da je natjeraju da jede zapalio bi dubok bijes u njoj. Taj buran odnos s hranom na kraju je doveo do drastičnog pada njezine tjelesne težine, dosegnuvši tek 17 kilograma na najnižoj točki.
Koliko god se trudila, njezini pokušaji da vrati težinu koja joj je bila prijeko potrebna bili su neuspješni. Situacija je postala toliko teška da liječnici tijekom liječničkog pregleda nisu mogli locirati otkucaje njezina srca. Upravo u tom razornom trenutku iznijeli su surovu stvarnost: “Ako ustrajete na ovom putu, vaš će život biti u pitanju.” Ovaj ključni trenutak označio je početak njezinog odlučnog putovanja da se oslobodi razornog kruga svoje bolesti. Uz nepokolebljivu podršku psihologa, iskoristila je svaki resurs koji joj je bio na raspolaganju.
