Večernje vijesti donijele su tužnu informaciju koja je duboko pogodila ne samo vojnu zajednicu, već i širu javnost — preminuo je Milan Stanković, stariji vodnik prve klase, pripadnik renomirane 63. padobranske brigade. Njegova smrt nastupila je nakon teških povreda koje je zadobio prilikom izvođenja padobranskog skoka, jedne od standardnih, ali rizičnih vojnih vježbi.
Tragedija se dogodila oko 17:20 sati na vojnom aerodromu Narednik-pilot Mihajlo Petrović u Nišu. Iako su vojne medicinske ekipe odmah pružile pomoć i pokušale ga reanimirati, nažalost, Milan Stanković je preminuo nešto prije 19 sati u Vojnoj bolnici u Nišu. Ovaj događaj snažno je potresao njegovu porodicu, kolege i sve koji su ga poznavali, jer je Milan bio oličenje hrabrosti i posvećenosti službi.
Prema informacijama iz Ministarstva odbrane, prilikom prizemljenja tokom skoka došlo je do teških povreda koje su zahtijevale hitnu intervenciju. Hitna reakcija vojnika i medicinskog osoblja pokazala je koliko su takvi treninzi opasni i koliko je potrebna maksimalna pažnja pri izvođenju ovakvih zadataka. Ustanovljena je i komisija Generalštaba Vojske Srbije koja će detaljno istražiti sve okolnosti nesreće, provjeriti sigurnosne protokole i eventualne tehničke propuste kako bi se spriječile slične tragedije ubuduće.
Milan Stanković rođen je 25. decembra 1983. godine, a vojnu karijeru započeo je 2005. godine. Tokom gotovo dvadeset godina služenja, stekao je reputaciju profesionalca s izuzetnom radnom disciplinom i požrtvovnošću. Bio je poznat kao vojnik spreman da prenese svoje znanje i iskustvo mlađim kolegama, često ih ohrabrivajući i pokazujući im šta znači odanost domovini. Njegova uloga u obuci novih regruta ostavila je traga, a njegovo ime postalo je sinonim za istinsku službu i predanost.
U privatnom životu, Milan je bio suprug i otac dvoje djece, koja su u njemu imala stub podrške i ljubavi. Njegov prerani odlazak predstavlja nezamisliv gubitak za porodicu, ali i trajnu inspiraciju. Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag koji će živjeti u uspomenama njegovih najbližih i saboraca.
Vijest o njegovoj smrti izazvala je talas tuge i saosjećanja širom zemlje. Ministar odbrane, Bratislav Gašić, kao i načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Milan Mojsilović, uputili su izraze saučešća porodici i naglasili koliko je Milan bio cijenjen među kolegama i nadređenima. Takođe, na društvenim mrežama i među građanima pojavile su se brojne poruke podrške i prisjećanja na njegovu dobrotu, ljudskost i nesebičnost.
Ovaj tragični događaj ponovno je otvorio važnu temu sigurnosti tokom vojnih obuka, naročito padobranskih skokova. Iako su procedure vrlo stroge i detaljno propisane, vojni analitičari ističu da uvijek postoji prostor za poboljšanja — kako u opremi, tako i u edukaciji i treninzima. Čak i najmanji propust ili greška mogu imati fatalne posljedice, što naglašava potrebu za stalnim usavršavanjem i modernizacijom.
Smatra se da bi Stankovićeva smrt trebala poslužiti kao ozbiljna opomena i motivacija za dodatna ulaganja u sigurnosne mjere unutar vojske. Svaki izgubljeni život predstavlja ne samo tragediju za porodicu i saborce, već i gubitak za društvo u cjelini. Njegova žrtva može postati temelj na kojem će se graditi sigurniji uslovi za sve pripadnike vojne službe.
U sjećanjima onih koji su ga poznavali, Milan Stanković će ostati simbol hrabrosti, odanosti i požrtvovanosti. Njegov život, iako prerano prekinut, odražava pravu suštinu vojne službe i duboku ljubav prema domovini. Njegova priča nastaviće da inspiriše buduće generacije vojnika, a duh tog čovjeka živiće kroz porodicu, saborce i sve one koji cijene njegov doprinos.
Na kraju, ova tragedija podsjeća da iza svake uniforme stoji čovjek od krvi i mesa s vlastitim snovima, porodicom i ljubavlju prema otadžbini. Svaka žrtva u vojsci je neizbrisiv dio historije jedne zemlje i obaveza za sve nas da poštujemo i čuvamo uspomenu na njih.
