Momčilo Otašević, glumac porijeklom iz Crne Gore, već godinama se uspješno ističe na regionalnoj glumačkoj sceni. Njegovo ime postalo je sinonim za posvećenost, harizmu i iskrenu emociju na televizijskim ekranima. Kroz razne uloge, od prve pojave pa sve do najnovijih projekata, Momčilo je ostavio dubok trag u svijesti publike širom bivše Jugoslavije. Njegov profesionalni razvoj, međutim, ne može se posmatrati odvojeno od njegovog privatnog života, koji je jednako interesantan i slojevit kao i njegovi likovi.
Rođen 20. februara 1990. godine na Cetinju, Momčilo je od djetinjstva pokazivao izraženu umjetničku senzibilnost. Odrastajući u specifičnom ambijentu crnogorske prijestonice, razvio je duboku povezanost sa svojim korijenima, porodicom i prirodom. Ta unutrašnja povezanost s autentičnim vrijednostima oblikovala je njegovu ličnost i profesionalni stil.
Već na samim počecima karijere pokazao je da ne želi biti samo još jedno prepoznatljivo lice na ekranu. Njegov proboj u javnost dogodio se kroz serije kao što su:
-
„Budva na pjenu od mora“
-
„Zora Dubrovnik“
-
„Kud puklo da puklo“
-
„Na granici“
-
„Led“
Kroz ove projekte, Momčilo je stekao status glumca koji ne igra samo uloge, već ih živi. Svaki njegov nastup nosi dozu iskrenosti i izražajnosti koju publika lako prepoznaje. Ono što ga razlikuje jeste sposobnost da prenese složenost ljudskih emocija, često bez mnogo riječi – samo pogledom, gestom ili tišinom.
Jedna od najzapaženijih i najnovijih uloga jeste lik Janka u seriji „Kumovi“. Taj lik, mladoženja koji se nalazi u emocionalno intenzivnom odnosu s likom Luce, kojeg igra talentovana Ana Uršula Najev, donosi novu dimenziju njegove glumačke zrelosti. Posebno upečatljiva bila je scena na litici – simbolična i dramatična, istovremeno krhka i snažna. Mnogi gledaoci postavljali su pitanje: da li su emocije koje Momčilo unosi u ulogu samo gluma ili nešto dublje i stvarnije?
Pored profesionalnog uspjeha, Momčilo je i česta tema u medijima zbog svog privatnog života, naročito nakon razvoda od hrvatske glumice Jelene Perčin. Njihova veza i brak dugo su bili primjer skladnog odnosa i partnerskog razumijevanja, što je dodatno pojačalo šok javnosti kada je objavljeno da su se razveli.
Razvod je za Momčila bio emocionalno težak i izazovan period. Sam je izjavio:
– U početku sam mislio da je to kraj svega…
Međutim, vremenom je shvatio koliko je važno sačuvati unutrašnju ravnotežu, pozitivnu perspektivu i fokus ostaviti na onome što je najvažnije – djeca. Njegov sin Jakša i kćerka Maša predstavljaju za njega ne samo porodicu, već i izvor snage, smisla i životne svrhe.
Njegov odnos prema roditeljstvu je duboko emocionalan i odgovoran. Očinstvo je za njega više od obaveze – to je životna uloga koju tumači s najvećom ozbiljnošću i ljubavlju. Nerijetko ističe da ga upravo djeca podsjećaju na ono što je najvrijednije u životu, i da mu daju motivišući impuls da stalno bude bolji – ne samo kao glumac, nego i kao čovjek.
Posebnu emotivnu vezu Momčilo njeguje sa rodnim Cetinjem. Taj grad mu nije samo mjesto rođenja, već simbol porijekla, korijena, tradicije i duhovne stabilnosti. Redovno posjećuje svoj zavičaj, gdje se vraća prirodi, porodici i prijateljima iz djetinjstva. Ta putovanja imaju obnoviteljsku funkciju – vraćaju ga sebi i podsjećaju na ono iz čega je potekao.
– Roditelji mi kažu da sam bio isti kao Maša – neprestano u pokretu, nestašan i pun života.
Ova izjava, izrečena s osmijehom i nostalgijom, otkriva koliko je porodica i djetinjstvo ostalo živo u njegovom srcu. Upravo ta prisnost sa sobom i svojim porijeklom čini ga pristupačnim i autentičnim.
Zanimljiva je i njegova vizija budućnosti – kada bi se ikada snimao film o njegovom životu, volio bi da njegov sin Jakša glumi njega u mlađim danima. Time bi, kako sam ističe, simbolično bio zatvoren životni krug, jer bi porodica, koja je temelj svega što jeste, postala i simbolički dio njegovog umjetničkog izraza.
