Na žalost, i za danas imamo jednu jako tužnu priču, koja se desila nešto malo više prije jedne decenije. Prije točno 11 godina, 15. lipnja, ovdašnje područje tragično je izgubilo jednog od svojih najtalentiranijih i najkarizmatičnijih glumaca, Bekima Fehmiua, koji je nažalost okončao život samoranjavajući se hicem iz vatrenog oružja.
U rijetkom intervjuu Branka Petrić, poznata srpska glumica i Bekimova supruga, progovorila je o zajedničkom životu, braku i Bekimovoj preranoj smrti. Osvrćući se na njihove prve dane kao kolege na akademiji, Petrić je rekao: “Unatoč društvenim normama, Bekim je bio taj koji me prvi primijetio. Posjedovao je nenametljiv šarm koji je bez napora osvajao žene. Naša veza, međutim, nije počela kao ljubav na prvi pogled . Nekoliko godina smo bili jednostavno kolege. Bekim je bio nevjerojatno vrijedan, ozbiljan i potpuno predan svom učenju. Njegovo vitko tijelo, elegantne ruke, graciozan hod i zapanjujuće duge trepavice učinili su mi ga dragim.” Petrić se rado prisjetila kako je Bekim briljirala na satovima plesa, često s njom u partnerstvu zbog njihovog redovitog pohađanja i zajedničkog talenta, dinamike koju je njihova profesorica cijenila.
Godine 1960. u našu se kazališnu družinu kao bračni par pridružio Bojan Stupica, redatelj. Odredio nas je za muža i ženu u predstavi “Jaje” Ateljea 212. Probe za ovu predstavu često su trajale do kasno u noć, a Bojan bi se ljubazno ponudio da nas odveze kući. Tijekom jedne od tih vožnji automobilom Bekim, moj kolega, pitao me bih li mu bila djevojka. Odgovorila sam mu da je premlad za mene.
Ovo je među nama postala šala. Iako sam tih godina žudio za različitim iskustvima, Bekim mi je uvijek bio drag. Često mi je bio zaštitnik, poput viteza. Sjećam se jedne zgode tijekom naše turneje u Splitu, odakle smo se vraćali odnekud rano ujutro. Grupa ljudi nam je nešto dobacila, a Bekim je bez oklijevanja skinuo pojas i obračunao se s tim mladićima. Njegova neustrašivost ostavila je trajan dojam na mene. Ova sjećanja glumica je podijelila u intervjuu za hrvatski magazin “Gloria”. Tijekom braka, par je dobio dva sina po imenu Ulysses i Hedon.
Izrazila je zahvalnost što ima dvoje djece, smatrajući se sretnicom. Dok je njezin partner Bekim želio veću obitelj od 12 članova, ona ga je uvjerila da se trebaju zadovoljiti sa svoje dvoje djece. Ipak, priznala je da je osjetila blagi ubod žaljenja što nije imala treće dijete.
Branka Petrić osvrnula se na svoj život s Bekimom, priznavši da su proživjeli i radosne i izazovne trenutke, no u svemu tome njihova ljubav ostala je čvrsto sidro.
Branka Petrić, bez imalo melodrame, ostala je uz njega do kraja života. Zajedno su prebrodili bezbrojne oluje, iskusivši padove i uspone. Zaista je nevjerojatno da je njihov brak trajao gotovo pedeset godina, što je dokaz njihove nepokolebljive predanosti. Branka je uvijek svim srcem podržavala nastojanja svog supruga, veseleći se njegovim uspjesima, kao i on njezinim. Jedna od osobina koju je kod njega najviše cijenila bio je njegov potpuni nedostatak zavisti prema drugima; nijednom ga nije čula da ogovara ili govori loše o nekome. Zadržao je visoku razinu integriteta u svojim profesionalnim odnosima, uvijek brz u pružanju pohvala i priznanja. Uz njega Branka ni trenutka nije osjetila sujetu ili zavist. A njegova odanost obitelji bila je bez premca – bio je brižan, predan i uvijek spreman pružiti ruku pomoći do samog kraja.
