Postoji izreka koja kaže da je čist čovjek zdrav čovjek, ali izgleda da postoje i drugačija razmišljanja o tome koliko često treba održavati higijenu. Jedan veoma neobičan, ali ozbiljan primjer toga dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje je doktor Džejms Hamblin odlučio da na pet godina potpuno izbaci sapun, šampon i dezodorans iz upotrebe. Ovaj eksperiment nije nastao iz nemara, već iz čiste znatiželje i želje da otkrije koliko je zapravo ljudima potrebno svakodnevno čišćenje tijela. Hamblin je profesor na Jejlu i doktor preventivne medicine, a svoje istraživanje predstavio je i u knjizi „Čistoća: Nova nauka o koži“.
On je 2015. godine započeo eksperiment kojim je htio da istraži koliko je zapravo potrebno koristiti hemikalije i sredstva za higijenu. Za razliku od očekivanja, Hamblin nije prestao da se kupa, već je postepeno prestajao da koristi različite proizvode, služeći se vodom i dozvoljavajući koži da se sama balansira.
- Primijetio je da koža proizvodi manje masnoća kada se ne tretira sapunima.
- Uočio je da nema neprijatnih mirisa, već da tijelo počinje da miriše prirodno.
- Izvijestio je da mu se smanjila pojava ekcema i iritacija kože.
Hamblin je u jednom intervjuu izjavio da se tijelo, kada se prestane previše tretirati raznim preparatima, samo dovodi u ravnotežu. Koža počne da funkcioniše kao prirodna barijera, a mikrobi koji se nalaze na njoj štite je bolje nego većina kozmetičkih preparata. Učinak ovog eksperimenta doveo je do zaključka da prekomjerna upotreba preparata za čišćenje kože zapravo više škodi nego što koristi, jer narušava mikrobiom – zajednicu korisnih bakterija koje žive na površini kože.
- Sapun i gelovi za tuširanje uništavaju i dobre i loše bakterije.
- Kao što antibiotici mogu poremetiti crijevnu floru, tako i sapuni mogu narušiti prirodnu zaštitu kože.
Ovaj doktor ne osporava značaj higijene, ali smatra da je postala više kulturna nego biološka potreba. Često se kupamo ne zato što je to nužno, nego zato što nas društvo uči da treba da mirišemo na lavandu, naranču ili kokos. Zaboravljamo, kaže on, da prirodni miris tijela nije nešto čega bi trebalo da se stidimo. Dodaje da su ljudi vjekovima živjeli bez svih tih sredstava za kupanje i da nisu obolijevali masovno zbog manjka gelova ili dezodoransa.
Prema njegovom mišljenju, ključno je razlikovati šta se stvarno mora prati svakodnevno, a šta ne. Ruke i zubi su, kaže, neprikosnoveni – to je dio tijela koji je u direktnom kontaktu s bakterijama i koji treba temeljno čistiti. Međutim, ostatak tijela može funkcionisati sasvim dobro i bez svakodnevnog kupanja.
- Znoj sam po sebi ne smrdi – smrad nastaje tek kad dođe u kontakt s bakterijama.
- Ako se prirodna flora kože ne remeti sapunima, tijelo se balansira samo, čak i nakon fizičke aktivnosti.
Reakcije javnosti na ovaj eksperiment isprva su bile skeptične. Mnogi su mislili da će se tako zapustiti i da će „smrdjeti“, ali vremenom su se mišljenja počela mijenjati. Čak su se neki dermatolozi složili s njegovom tezom da prekomjerno pranje može izazvati suvoću, dermatitis i osip.
- Koža je najveći organ i zaslužuje prirodnu zaštitu, a ne stalno pilinge i agresivne gelove.
- Prekomjerno čišćenje tijela može biti isto toliko štetno koliko i potpuno zanemarivanje.
Nakon pet godina, Hamblin je zaključio da nije cilj prestati s higijenom, već naći mjeru. Eksperimentom je želio pokazati da se treba zapitati – da li nešto činimo zato što je zaista potrebno, ili zato što nas je tako naučila industrija koja zarađuje na našim navikama?
- Njegova priča nije poziv na nehigijenu, već na balans i umjerenost.
- Poručuje da slušamo svoje tijelo i da mu damo priliku da samo uspostavi ravnotežu.
I dok mnogi i dalje posežu za preparatima s mirisom cvijeća ili tropskog voća, Hamblin i dalje živi svoj eksperiment. On ne miriše na parfem, već na sopstvenu prirodu. Zvuči jednostavno, ali u svijetu u kome se sve filtrira i parfemiše, ponekad je i malo prirodnosti – pravo osvježenje.
