Dr. Catherine Mannix, liječnica specijalizirana za skrb na kraju života i savjetnica za palijativnu medicinu, otkriva što se točno događa s tijelom i umom u satima, minutama i sekundama prije smrti. Njezin rad na ovom delikatnom području mnogima je omogućio uvid u fizičke i emocionalne promjene koje prate kraj života. Dr. Mannix opisuje složeni proces smrti koji se očituje nizom “gašenja” u tijelu koja dovode do karakterističnih promjena u disanju, apetitu, spavanju i drugim fiziološkim funkcijama. Promjene boje kože, noktiju i tjelesne temperature također su znakovi da je smrt neizbježna.
Jedan od prvih simptoma na koje dr. Mannix ukazuje je gubitak apetita. Ova pojava je prirodna jer tijelu u trenutku smrti nije potrebna velika količina energije. Metabolički procesi u tijelu postupno se usporavaju, što rezultira smanjenim interesom za hranom. Međutim, dr. Mannix objašnjava da iako pacijenti možda neće moći tolerirati redovite obroke, ipak mogu izraziti želju za uživanjem u svojoj omiljenoj hrani. Ovaj fenomen je zanimljiv jer sugerira da umirući organizam, iako u procesu usporavanja, zadržava neki oblik želje za užitkom i zadovoljstvom.
- Osim toga, kako se približava smrt, pacijenti često osjećaju ekstreman umor i nedostatak energije, čak i dok pokušavaju ostati budni. Dr. Mannix primijetio je da san postupno gubi na važnosti kako se tjelesne funkcije usporavaju i pripremaju za neizbježnu smrt. Umjesto normalnog sna, bolesnik je sve dulje bez svijesti, a bolesnik postaje sve manje svjestan svoje okoline.
Kako se smrt približava, otkucaji srca počinju usporavati, što uzrokuje pad krvnog tlaka. Zbog toga koža postaje hladna i blijeda, a nokti mogu potamniti jer se cirkulacija postupno usporava. Unutarnji organi također počinju slabije funkcionirati, što može dovesti do povremene razdražljivosti, zbunjenosti ili dublje nesvjestice. Te su promjene uglavnom neizbježan dio procesa umiranja, a dr. Mannix je naglasio da se pacijenti tijekom tog razdoblja mogu ponašati čudno, uključujući povremenu zbunjenost i dezorijentiranost.
- Dr. Mannix vjeruje da je jedan od najzanimljivijih aspekata procesa smrti pitanje što se događa s mozgom u posljednjim trenucima života. Iako znanstvenici tek trebaju utvrditi koliko od onoga što tijelo u tom trenutku “čuje” ili doživi zapravo dospije do svijesti umiruće osobe, istraživanja sugeriraju da neki zvukovi i slike ipak mogu doći do mozga.
To znači da iako umirući pacijenti možda nisu svjesni svoje okoline, neki podražaji mogu utjecati na njihovu svijest, postavljajući zanimljiva pitanja o tome kako mozak obrađuje zvukove, slike, pa čak i prisutnost voljenih osoba u to vrijeme.
- Smrt je najneizbježniji dio života, proces kroz koji prolazi svako živo biće. Bez obzira koliko se trudili zaštititi se ili izbjeći smrt, smrt ostaje neizbježna, misteriozna i duboko ljudska. Svi s vremena na vrijeme razmišljamo o smrti…
Promjene u obrascima disanja također su ključna komponenta procesa. Prema dr. Maniku, disanje umiruće osobe postaje automatsko, s obrascima koje stvaraju respiratorni centri u moždanom deblu. Iako pacijent možda nije svjestan svog disanja, disanje postaje otežano i bučno, ponekad praćeno nakupljanjem sline u stražnjem dijelu grla, ali nema očite nelagode. Kako smrt napreduje, ritam disanja se postupno mijenja – od dubokog i ubrzanog do plitkog i sporog – dok konačno ne prestane.
