Danas ćemo pisati na temu o kojoj se piše svake godine, a to je prelazak na zimsko računanje vremena. To djeluje na prvu kao sitnica, ali ustvari rpavin iz rasprava o tome kako ovo u današnjem vremenu uopšte ima smisla.
Iako se često kaže da je vraćanje sata prilika za sat dužeg sna, stvarnost je mnogo složenija. Jedan sat više odmora na prvi pogled zvuči kao mali dar, ali posljedice koje nastupaju kasnije često se pokažu skupljima od te kratkotrajne koristi. Mnogi se pitaju – vrijedi li zaista cijena prilagođavanja našeg tijela i uma tog simboličnog dobitka?
Pomicanje sata uvedeno je u vrijeme kada je čovjek bio daleko zavisniji od prirodne svjetlosti. Logika je bila da duži dan smanjuje potrošnju svijeća, a kasnije i električne energije. U doba kada se radilo od svitanja do sumraka, ova praksa imala je smisla. Ali u savremenom svijetu, gdje postoji 24-satna rasvjeta, digitalni ekrani i fleksibilno radno vrijeme, stručnjaci ističu da ušteda više ne postoji. Umjesto koristi, ostaju samo problemi – od poremećaja sna do pada raspoloženja.
Ove jeseni sat ćemo vraćati u noći s 25. na 26. oktobar 2025. u tri sata ujutro, kada će kazaljke biti pomjerene na dva sata. To znači da ćemo formalno spavati sat duže. Većina to dočekuje kao malu pobjedu, ali euforija se brzo gubi. Nakon nekoliko dana ljudi primijete da mrak stiže prerano, dani djeluju kraće, a energija i dobro raspoloženje polako nestaju. Ljekari kažu da “jedan sat više sna kratko prija, ali dugotrajni mrak donosi umor koji se ne nadoknađuje snom”.
- Promjene raspoloženja postaju izraženije.
- Pojavljuje se osjećaj težine i usporenosti.
- Ljudi prijavljuju i smanjenu koncentraciju tokom dana.
Posljedice su ozbiljnije nego što se misli. Naučne studije pokazuju da i mala promjena može poremetiti biološki sat – unutrašnji ritam koji reguliše spavanje, budnost, hormone i raspoloženje. Narušavanje tog ritma dovodi do poremećaja sna, lošije produktivnosti i čestih promjena raspoloženja. Posebno zabrinjava podatak da se u prvim danima nakon pomicanja sata bilježi i povećan broj saobraćajnih nesreća. Osim toga, ljekari upozoravaju na veći rizik od srčanih udara i povišenog krvnog pritiska u ovom periodu.
- Veći broj saobraćajnih nesreća u prvim danima.
- Porast slučajeva srčanih problema.
- Umor koji se nagomilava bez obzira na spavanje.
Još 2019. godine Evropska unija je predložila ukidanje ove prakse, smatrajući je prevaziđenom. Međutim, članice se nisu mogle dogovoriti da li je bolje trajno ostati na ljetnom ili zimskom vremenu. Rezultat toga je da kazaljke i dalje idu naprijed i nazad svake godine, a građani se prilagođavaju po inerciji.
Postavlja se pitanje – kako se najbolje pripremiti na ovu promjenu? Ljekari savjetuju da se organizam ne izlaže naglom šoku. Nekoliko dana ranije korisno je postepeno mijenjati vrijeme odlaska na spavanje. Takođe je važno provoditi više vremena na dnevnom svjetlu, jer prirodna svjetlost pomaže tijelu da resetuje unutrašnji ritam.
Praktični savjeti uključuju:
- Šetnje ujutro radi prirodnog svjetla.
- Izbjegavanje kafe i alkohola pred spavanje.
- Održavanje redovne rutine obroka i aktivnosti.
- Postepeno pomjeranje vremena za spavanje i buđenje.
Ovi mali koraci mogu značajno ublažiti negativne posljedice. Telo se lakše prilagođava kada promjene nisu nagle, a dnevna svjetlost postaje ključni saveznik u tom procesu.
Ipak, ostaje veliko pitanje – ima li uopšte smisla i dalje se držati ove prakse? Nekada je donosila uštede, a danas donosi više stresa nego koristi. U vremenu pametnih telefona i neprekidne vještačke rasvjete, “umjetno podešavanje dana” djeluje kao relikt prošlosti. Vrijeme je dogovor, ali način na koji ga osjećamo određuju naše tijelo i naš unutrašnji ritam.
Ove jeseni ponovo ćemo dobiti jedan sat više sna, ali zajedno s njim dolaze i duže noći koje mnogi doživljavaju kao teret. Možda je upravo taj dodatni sat prilika da se ne iskoristi samo za fizički odmor, već i za mali predah duše – trenutak za introspekciju, tišinu ili jednostavno sporiji početak dana.
Hoće li ovo biti posljednji put da pomjeramo kazaljke ili samo još jedna repriza stare navike – ostaje da vidimo. Dok se ne donese konačna odluka, građani će nastaviti da balansiraju između simbolične prednosti i stvarnih posljedica. A možda će u nekom trenutku prevagnuti spoznaja da je prirodni ritam, prilagođen našem zdravlju, važniji od svake uštede koja je odavno izgubila smisao.
