Dolaskom toplijih dana, priroda oživljava u punom sjaju, ali sa sobom donosi i nove izazove, naročito kada su u pitanju susreti sa zmijama. Iako su ovi hladnokrvni gmizavci često neshvaćeni i pogrešno okarakterisani kao agresivni, realnost je da oni uglavnom izbegavaju kontakt sa ljudima. Ipak, kada se približe našim domovima, posebno dvorištima i baštama, uzrok tome obično nije slučajnost. Postoje konkretni razlozi zašto zmije dolaze u ljudska naselja, a razumevanje tih razloga ključno je za prevenciju neželjenih susreta.

Jedna od najvažnijih stvari koju treba znati jeste da zmije ne dolaze zato što traže ljude, već zato što ih privlače određeni mirisi i uslovi. Njihov osnovni alat za snalaženje u prostoru nije vid ili sluh, već izuzetno razvijeno čulo mirisa, pomoću kojeg „osete” okolinu, prisustvo plijena, drugih zmija, kao i povoljne uslove za život i razmnožavanje. Instinkt je jedina sila koja pokreće njihovo ponašanje, bilo da je reč o potrazi za zaklonom, hranom ili partnerom.
U većini slučajeva, zmije se ne zadržavaju blizu ljudi, osim ako ih nešto konkretno ne privuče. Evo nekoliko ključnih razloga zbog kojih se zmije mogu pojaviti u vašoj blizini:
-
Miris hrane – ne direktno, već kao posredni faktor jer privlači glodare
-
Prisustvo glodara, naročito miševa i pacova
-
Vodozemci, poput žaba, kao česta hrana vodenim zmijama
-
Ptice i njihova jaja
-
Feromoni drugih zmija
Glodari predstavljaju posebno važan faktor. Ostaci hrane koje ljudi ostave u dvorištu, kontejnerima, kompostima ili čak u garažama, privlače miševe i pacove, koji su omiljena hrana mnogim zmijama. Kada glodari ostave tragove – kroz izmet, mirise ili gnezda – zmije to osete i instinktivno dolaze u potragu za njima. Dakle, čak i kada ne vidite glodare, njihovo prisustvo može biti nevidljiv mamac za zmije.
Slična situacija je i sa vodozemcima. Ako se u vašoj blizini nalazi potok, jezerce, ribnjak ili čak mala bara u dvorištu, to može predstavljati idealno stanište za žabe i manje vodene životinje, koje su primarna hrana poluvodenih zmija. Njihovi mirisi, kao i kretanje, lako mogu da privuku zmije iz obližnjih šuma, polja ili livada.
Ni ptice nisu izuzetak. Gnezda, izmet i naročito ptičja jaja izuzetno su privlačni nekim vrstama zmija. U proleće, kada je sezona parenja i polaganja jaja, broj ptica raste, pa se proporcionalno povećava i verovatnoća da će zmije biti u potrazi za ovim obrokom.
Još jedan faktor koji često zaboravljamo jeste – prisustvo drugih zmija. Tokom sezone parenja, zmije koriste feromone da bi komunicirale i privukle partnere. Ako se jedna zmija pojavila na nekoj lokaciji i ostavila tragove, vrlo je verovatno da će se uskoro pojaviti još jedinki. Zato je važno, ako primetite jednu zmiju, ne ignorisati situaciju.
Ipak, postoje prirodni načini kako da smanjite rizik od susreta sa zmijama. Jedan od najefikasnijih pristupa jeste korišćenje biljaka koje zmije ne vole zbog njihovih intenzivnih mirisa ili neugodne teksture.
Neke od biljaka koje zmije izbegavaju su:
-
Zmijska biljka (Sansevieria) – poznata po oštrim ivicama i mirisu koji odbija gmizavce
-
Neven – intenzivnog mirisa koji odbija i druge insekte
-
Božikovina – sa svojim trnovitim granama predstavlja fizičku prepreku
-
Hrizantema – ne samo da odbija zmije, već i druge štetočine poput mrava i buva
Sadnja ovih biljaka na mestima gde su zmije potencijalno mogle da uđu – oko ograda, terasa, staza, ulaza u kuću – može delovati kao prirodna barijera. Iako nijedna biljka ne garantuje 100% zaštitu, kombinacija više vrsta može značajno smanjiti verovatnoću da zmije uđu u vaše dvorište.
Uprkos svim merama opreza, mogu se dogoditi i ujedi zmije. U takvim slučajevima najvažnija stvar je – ostati smiren. Iako zvuči teško, panika može znatno pogoršati stanje jer ubrzava rad srca, čime se otrov brže širi organizmom. Ključno je znati da, u većini slučajeva, osoba ima nekoliko sati pre nego što otrov počne da izaziva ozbiljna oštećenja, što znači da ima vremena za reakciju i medicinsku pomoć.
Šta NE treba raditi ako vas zmija ujede:
-
Ne sisajte otrov iz rane – može izazvati infekciju i dodatne komplikacije
-
Ne pravite rezove po koži – može doći do ozbiljnog oštećenja tkiva
-
Ne uzimajte alkohol, sedative ili lekove na svoju ruku
-
Ne pokušavajte da uhvatite ili ubijete zmiju – identifikacija vrste treba da bude posao stručnjaka
Šta TREBA uraditi:
-
Imobilizovati ujedeni ekstremitet, da bi se smanjilo širenje otrova
-
Izbegavati hodanje ili bilo kakav fizički napor
-
Odmah pozvati hitnu pomoć i uputiti se u najbližu zdravstvenu ustanovu
Medicinski tim će preduzeti sledeće korake:
-
Primena antiotrova (serum antiviperinum), koji je delotvoran protiv većine evropskih otrovnica
-
Testiranje na preosetljivost na serum kako bi se izbegle alergijske reakcije
-
Pranje rane antiseptikom, uz uzimanje brisa i eventualnu antitetanusnu zaštitu
-
Primena antibiotika u slučaju rizika od infekcije
-
U težim slučajevima, kada dođe do nekroze tkiva, velikog otoka ili kada je arterijska cirkulacija ugrožena, može biti neophodna i hirurška intervencija
U izuzetnim slučajevima, kako bi se spasio ud ili život, može doći čak i do operacije, a ponekad i amputacije. Ipak, važno je naglasiti da su smrtni slučajevi izuzetno retki kada se osoba brzo i pravilno leči.
Zaključno, suočavanje sa zmijama ne treba da izaziva paniku, već svest i informisanost. Najbolja zaštita je kombinacija preventivnih mera (čistoća, izbegavanje faktora koji privlače zmije, sadnja odbijajućih biljaka) i poznavanja osnovnih pravila ponašanja u slučaju ujeda.