ema današnjeg članka bavi se slopženim i često kontradiktornim odnosima između muškaraca i žena kada je riječ o intimnosti. Čini se kao da potiču s dvije potpuno različite planete – dok žene često naglašavaju potrebu za emocionalnim povezivanjem, opuštenom atmosferom i nizom faktora koji se moraju „poklopiti“, muškarci se tradicionalno opisuju kao fleksibilniji i skloniji spontanosti u ovom aspektu života.
Međutim, da li su ove pretpostavke zaista tačne, ili su u pitanju duboko ukorijenjeni stereotipi?
U društvu dugo vlada percepcija da su muškarci uvijek seksualno raspoloženi, dok se žene prikazuju kao one koje češće pronalaze izgovore da izbjegnu intimne odnose. Ovaj stav je decenijama oblikovao način na koji razgovaramo o seksualnosti, ali nova svjedočanstva otkrivaju drugačiju sliku. Na platformi Quora mnogi muškarci otvoreno su podijelili svoja intimna iskustva, opisujući vlastite želje, potrebe i stavove o seksualnim odnosima. Njihove ispovijesti pokazuju da univerzalna pravila zapravo ne postoje i da su ljudske želje daleko složenije od ustaljenih pretpostavki.
Jedan muškarac, koji danas ima 38 godina, otkrio je da nije bio u romantičnoj vezi još od svoje 22. godine. Tokom posljednjih 16 godina živi sam i, kako navodi, naučio je da vlastite seksualne potrebe može zadovoljiti i bez partnerke. Za njega, samozadovoljavanje predstavlja prirodan način da održi balans između fizičkih želja i emocionalne stabilnosti. On tvrdi da mu masturbacija pruža čak i veći nivo zadovoljstva nego odnosi u vezama koje je imao ranije, jer može samostalno kontrolirati tempo i intenzitet iskustva.
Prema njegovim riječima, masturbacija donosi brže i intenzivnije zadovoljstvo. Dok mu je tokom intimnih odnosa s partnerkom bilo potrebno i do 20 minuta da dosegne određeni nivo uzbuđenja, kroz samozadovoljavanje isti efekat postiže za samo pet minuta. Iako priznaje da su seksualna iskustva s partnerima bila prijatna, doživljavao ih je kao „sporija“ i manje dinamična. Osim fizičke strane, on ističe da mu ova praksa pomaže da odvrati misli od žena i da održi fokus na sopstvenim životnim ciljevima. Upravo zato smatra da nije imao potrebu da ulazi u romantičnu vezu godinama.
Zanimljivo je da navodi kako je potpuno siguran da može voditi ispunjen život bez romantičnih odnosa ako se na to odluči. Iako mnogi pretpostavljaju da muškarci ne mogu funkcionisati bez redovne seksualne aktivnosti, njegovo iskustvo pokazuje suprotno – moguće je živjeti bez fizičke intimnosti bez osjećaja nedostatka ili frustracije. Dodaje i da tokom određenih perioda nije imao ejakulaciju po nekoliko mjeseci, pa čak i do pola godine, a da to nije ostavilo nikakve negativne posljedice na njegovo zdravlje ili psihičko stanje.
Međutim, ispovijesti drugih muškaraca pokazuju drugačiju sliku. Dok neki, poput njega, ne osjećaju posebnu potrebu za čestim intimnim odnosima, drugi priznaju da kod njih produženi periodi apstinencije izazivaju psihološku nelagodu. Što više vremena prođe bez seksualnog kontakta, to osjećaj nezadovoljstva postaje izraženiji. Ovdje nije riječ samo o fizičkoj potrebi, već o emocionalnoj bliskosti i osjećaju povezanosti s partnerkom.
Ove razlike ukazuju na to da je seksualnost individualna i da univerzalni obrasci ne postoje. Potrebe i želje se razlikuju ne samo među spolovima, nego i među pojedincima istog spola. Neki se osjećaju potpuno ispunjeno kroz samoizražavanje i intimnost s drugima, dok su drugi zadovoljniji privatnošću i nezavisnošću.
Pored ličnih iskustava, razgovor o ovoj temi otvara i šira društvena pitanja. U mnogim kulturama žene koje otvoreno govore o svojoj seksualnosti i željama i dalje se suočavaju s osudom i predrasudama. Muškarcima je često „dopušteno“ da izražavaju svoje potrebe, dok se ženama pripisuje uloga onih koje bi trebale biti stidljive, rezervisane ili pasivne. Ovakvi rodni obrasci doveli su do toga da se muška seksualnost percipira kao prirodna i poželjna, dok se ženska često marginalizuje i potiskuje.
Međutim, brojna istraživanja i iskustva pokazuju da žene nisu manje seksualna bića od muškaraca. Razlika leži u tome da društvene norme oblikuju njihovo ponašanje i način na koji izražavaju svoje potrebe. Žene se često suočavaju s dodatnim pritiskom da balansiraju između vlastitih želja i očekivanja okoline, dok muškarci imaju više slobode da otvoreno razgovaraju o svojim iskustvima.
Jedan od učesnika na Quori naglašava i psihološki aspekt intimnih odnosa: bliskost i povezanost važniji su od samog fizičkog čina. Dok je orgazam povezan s biološkim zadovoljstvom, intimnost donosi emocionalnu sigurnost i osjećaj prihvaćenosti. Time seksualni odnos postaje mnogo više od pukog fizičkog iskustva – za mnoge predstavlja način građenja povjerenja i povezanosti s partnerom.
Na kraju, može se zaključiti da seksualne potrebe nisu univerzalne i da ne postoji „jedan model“ ponašanja za muškarce ili žene. Dok neki pojedinci bez problema žive u dužim periodima apstinencije, drugima je potreban redovan seksualni život kako bi se osjećali emocionalno ispunjenima. Kada se intimne potrebe ne posmatraju kroz prizmu stereotipa, otkriva se prava raznolikost ljudskih iskustava.
Ova tema nas uči važnoj lekciji: intimnost je duboko lična i povezana sa psihologijom, biologijom i društvenim normama. Umjesto da generalizujemo, potrebno je više razumijevanja, otvorenih razgovora i poštovanja različitih perspektiva – jer svaki pojedinac ima pravo da oblikuje vlastiti odnos prema seksualnosti i bliskosti.
