Izabrala je život na obali, sanjajući o bijeloj kući pod krošnjama drveća i šoljici jutarnje kafe pored talasa – idiličnom raju na zemlji. Međutim, ubrzo je shvatila da se san ne poklapa sa stvarnošću; život pored toplog mora donio joj je mnogo neočekivanih izazova, pokazavši da lepota snova može da zamagli vidike.
Dok je provela 30 godina pored hladnog i tmurnog Baltičkog mora, verovala je da se tamo krije sreća. Ali s vremenom je otkrila da se pravi raj možda krije negde drugde. Tako je odlučila da preseli porodicu u krajolik s toplim morem – u mislima, kuća na obali uvek je djelovala poput raskošne prizme mira i zadovoljstva. Željela je da svako jutro provodi uz more, bez obaveza i briga, u prostoru koji podstiče mir.
Najpre su morali da pronađu kuću za najam – jer kupovina je prevazilazila njihove mogućnosti. Našli su smeštaj koji je delimično ispunjavao san: devetdeset kvadrata, veranda i odsustvo neposredne blizine mora – mora se ipak videti talase i čuti šum. No, gledajući unazad, shvatili su da je najam previše skup, iako je kuća delovala kao raj. Da bi balansirali troškove, morali su da štedljivo pristupe potrošnji, rezali su troškove na racunima, hrani, čak i na odjeći – sve sa ciljem da održavaju iluziju životnog raja.
Žena je radila od kuće, verujući da će vidik prozora nadomestiti kancelariju. Ipak, pesak i morska prašina prekrivali su svaki ugao, ostavljajući tragove na tastaturi, slušalicama i podu. Šum talasa u bazenu umirio joj je dušu, ali je dekoncentrisao um: umjesto inspiracije, dobijala je neizdrživ zov za kupanjem. Morala je da prizna – daleko od bajke, more u noćima znalo je da bude rak-raskrastajući ambijent za radnu zonu.
Sanjala je da će plivati ujutru čim se probudi – osvježavajuća rutina iz snova. Ipak, brzina života je ubijala motivaciju. “Zašto ustati u sedam, kad mogu poslije doručka?”, pitala se. Često se ispostavilo da je plivanje postalo nedeljni ritual, a ne dnevna navika. Prijatelji su u početku bili zatečeni – topla voda jednom sedmično? – ali ubrzo su shvatili jer to nije bio san, već svakodnevica s ograničenjima.
Slana voda imala je svoj uticaj: kosa je posvjetlila, odjeća brzo propadala, materijali poprimili miris soli. Kupaći kostim postao je krpa, naočare se zamagljivale, sočiva su neprijatno gnjavila oči. Iako je more uglavnom privlačno na slikama, u realnosti je nemilosrdno prema predmetima i čoveku.
Kuća je ubrzo postala izvor spore propadnje. Prvi problemi su bili buđ, da bi potom zahvatila zidove, odeću, igračke i elektroniku. Hlor i osnovna čišćenja nisu pomogla, pa su se preselili na hemikalije. Kompjuteri su prebačeni u klimatski prostor zbog korozije, od čega su skupi dijelovi nenadoknadivi.
A turizam, vikendom, pokazao je svoju drugu stranu: plaže prepune, pijace pune loše robe po naduvanim cenama. Restorani su postali turistički zamci, a lokalna ponuda je izgubila autentičnost. Umjesto kulturne i društvene interakcije, dobijate komercijalizovani ambijent, često bez duše.
Nakon oluje, more nije mirno – plastični ostaci plutaju svuda, ometajući kupanje. Tu nije bila reč samo o estetici, već o svesti da je bio-baština okeana narušena ljudskim djelovanjem. Oči ribe, krhotine, ambalaža – sve ostaje na površini, kao opomena da raj nema uvijek čist pogled.
A zdravlje? Retrogradno – da bi dobili pomoć, zdravstvo „vapi“ za prioritetom turista, dok porodice čekaju sate u redovima. Djeca – bez vrtića, bez škole u blizini. Dnevni raspored postaje logistički izazov – kilometri do urbanih centara.
-
Postoji samo ljetnja rutina – jahte, sunce, posuđena sezona na talasima.
-
Van sezone, raj postaje grad duhova – hladnoća, usamljene ulice je ono što dobijete.
-
Jesen i zima, nekada izvor snova, sada su san koji nedostaje.
-
Bežeći 200 km do brda, 400 km do planina, susrećete se sa snegom koji je kratak i prolazan – „radost traje samo 20 minuta“.
U krajnjem slučaju, shvatili su da san često nosi cenu – troškove, uloge, izazove. I dok su tražili idilu, budili su se u bujici troškova, propadanja i dezorijentacije.
Iz svega toga izvukli su pouku: budite oprezni šta želite – često se ostvari, ali u drukčijoj formi. Bela kuća, beskrajni talasi, savršenstvo iz snova – i plastika, buđ, klimatski haos. Sve su to aspekti istog dijamanta: san.
Život pored mora nije bajka – to je kombinacija lepote i borbe. Samo kada poželite da se okupate, obratite pažnju da ste platili za jezu, a ne bajku. Sandcastle iz snova postaje zid iz stvarnosti – ali važno je da znate realnu cifru iza njega.
