Počeci drevnih običaja sežu u daleku prošlost, a mnogi od njih su uglavnom nestali iz pamćenja ljudi. Dok su neke od ovih tradicija potpuno zaboravljene i više se ne poštuju, druge ostaju čvrsto ukorijenjene u našem društvu. Ipak, tradicije vezane za smrt voljene osobe i dalje se poštuju u modernom društvu.
Iako su efekti modernosti doveli do propadanja nekih običaja, mnogi ostaju netaknuti i prenose se s generacije na generaciju. Posebno su važni rituali povezani s velikim životnim događajima, uključujući rođenje, krštenje i slanje na vječni počinak. Mnogo je običaja koji zaslužuju poštovanje u kontekstu smrti voljene osobe. Kraj životnog ciklusa ne znači kraj ili nestanak.
- Umjesto toga, oni koje cijenimo ostaju u našim mislima i lijepim uspomenama. Odajući počast njihovom posljednjem počivalištu, odajemo počast i sjećamo ih se uvijek iznova. Nema sumnje da prepoznajemo važnu ulogu koju postpogrebni običaji igraju u našem društvu. U hrišćanskoj vjeri obožavanje i poštovanje naših predaka je veoma važno.
Uključivanje u molitveni dijalog s njima je najsmisleniji način da ispunimo ovu obavezu dok razmišljamo o našim vrijednim zajedničkim trenucima i, naravno, posjećujemo njihovo vječno počivalište. Ohrabrujuća je spoznaja da smo slobodni posjećivati groblja kada nam odgovara, bez obzira da li se u crkvi služi misa zadušnica za pokojnike ili ne. Posjeta groblju tokom važnih vjerskih praznika poput Božića i Uskrsa može biti zbunjujuća za mnoge ljude.
- Postoji uobičajena zabluda da je neprikladno odati počast mrtvima u ovim trenucima. Ova značajna prilika, koja traje nekoliko dana, označava pobjedu Isusa Krista nad smrću i dar vječnog života čovječanstvu. Odnosno, dan nakon Vaskrsenja određen je za pomen umrlih. Tradicionalno, u ponedjeljak nakon poklada, ljudi su “fotografirali” grobove svojih najmilijih i ukrašavali ih šarenom zelenom travom. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan karakterišu svečane komemoracije.
Pored toga, ukrašena jaja i zapaljene svijeće nose se na groblje kao simboličan znak sjećanja. Tokom Božića, najvažnijeg hrišćanskog praznika, nastavlja se običaj odavanja počasti mrtvima. Odnosno, na Božić se dijeli hrana za počast dušama pokojnika i nosi se na groblje.
U drevnoj tradiciji vjerovalo se da su jela koja se pripremaju na Badnje veče namijenjena mrtvima, što se ogleda i u njihovom imenovanju. Koja vjerovanja vezana za sahranu postoje u narodnoj tradiciji? U carstvu mrtvih, preovlađujuća okultna vjerovanja strogo zabranjuju noćne posjete grobljima. Takve ture se smatraju izuzetno opasnim jer se vjeruje da su groblja prebivališta preminulih duša i često se nazivaju Gradom mrtvih. Putovanje u Kraljevstvo Tame znači imati sposobnost da ometate svoje i neprijateljske snage.
