Gubitak voljene osobe predstavlja jedno od najtežih iskustava koje čovjek može doživjeti, a ceremonija oproštaja na sahrani često postaje emocionalni most među životom i sjećanjima. Mnogi članovi porodice i prijatelji osjećaju neodoljivu potrebu da se posljednji put dotaknu ili poljube preminulog – to je čin ljubavi, zahvalnosti i oproštaja koji ostaje duboko ukorijenjen u ljudskoj potrebi za bliskošću.
Jedna izjava moldavskog ljekara, dr Viktor Ivanovik, izazvala je pravu buru na društvenim mrežama, posebno među onima koji su upravo izgubili nekog bliskog. Svojim objavama na TikToku (gdje ima više od milion pratilaca) tvrdio je kako poljubac preminule osobe u kovčegu može predstavljati ozbiljan rizik po zdravlje. Po njemu, na tijelu pokojnika već nekoliko sati nakon smrti — najčešće nakon devet sati — razvijaju se bakterije koje bi, u slučaju bliskog kontakta, mogle izazvati teške posljedice kod živih osoba: gubitak čula mirisa, respiratorne probleme, pa čak i srčane tegobe.
Posebno je upozorio na situacije kada se sahrane odvijaju tokom toplijih mjeseci ili kada telo nije adekvatno rashlađeno. Ukazao je da ako porodica insistira na poljupcu, to treba učiniti samo ukoliko je tijelo čuvano u profesionalnoj mrtvačnici ili prostoru sa kontrolisanom temperaturom. Njegove tvrdnje odmah su izazvale niz reakcija — neki su ih doživjeli kao hladne i neosjetljive prema emocionalnoj potrebi oplakivanja i oproštaja, dok su drugi izrazili strah, posebno roditelji male djece ili osobe sa oslabljenim imunitetom.
S druge strane, više stručnjaka se oštro ne slaže s Ivanovikovim stavom. Dr Stjuart Fišer, internista iz New Yorka, jasno je naglasio da su njegove tvrdnje naučno neutemeljene. Prema Fišeru:
-
ljudski imuni sistem je u stanju da se izbori s eventualnim mikroorganizmima na površini tijela pokojnika,
-
bakterije koje se eventualno razviju ne mogu opstati u tijelu zdrave osobe — biće uništene,
-
on tokom svoje višedecenijske prakse nikada nije čuo za slučaj obolijevanja izazvan neposredno poljupcem s pokojnikom.
Ako bi uopšte postojala realna opasnost, onda bi zdravstvene institucije odavno izdale službene preporuke, a postojali bi i dokumentovani slučajevi zaraza nakon sahrana — što se nigdje nije dogodilo.
Štaviše, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je kroz zvanične smjernice jasno istakla da posmrtni ostaci osobe koja je umrla prirodnim putem ne predstavljaju zdravstveni rizik za pojedince koji stupaju u kontakt s njima. Izuzeci su vrlo rijetki i odnose se isključivo na smrt uslijed zaraznih bolesti visokog rizika kao što su:
-
kolera
-
hemoragične groznice
U većini slučajeva, čak i ako su prisutni patogeni, SZO navodi da oni ne preživljavaju dugo na telu pokojnika, naročito ako su tela pravilno konzervisana i pripremljena za sahranu.
Pored same medicinske argumentacije, dodatna sumnja u tvrdnje dr Ivanovika leži u činjenici da nije moguće potvrditi postojanje njegove medicinske licence. Iako je stekao veliku popularnost na internetu, nema transparentnih dokaza o njegovoj profesionalnoj kvalifikaciji. Ovo je zabrinjavajuće jer se njegova publika velikim djelom temelji na njegovoj percepciji kao stručnjaka.
Dr Fišer također ukazuje na to da savremene pogrebne službe primjenjuju stroge higijenske procedure i profesionalnu pripremu tijela za sahranu, što u velikoj mjeri minimizira bilo kakav zdravstveni rizik. Iako lično ne preporučuje poljupce preminulih, naglašava da to ne predstavlja medicinski zabranjen čin. Ako:
-
tijelo je pravilno pripremljeno i čuvano,
-
osoba koja želi poljubiti pokojnika osjeća emocionalno olakšanje,
onda prema medicinskim kriterijima ne postoji značajan razlog da se to ne učini.
Na društvenim mrežama pojavilo se mnoštvo komentara ljudi koji su, bez obzira na moguće rizike, izrazili da bi ponovo poljubili svoju voljenu osobu. Jedan korisnik emotivno je poručio: “ponovo bih poljubio svog oca, čak i da izgubim čula”. Drugi su naglasili da nijedna medicinska opreza ili savjet ne može odrediti način na koji se oprostiti — to je act of love i poštovanja koji informacioni podaci ne mogu anulirati.
Zaključak ove priče može se sumirati kroz nekoliko ključnih tačaka:
-
Tvrđenje dr Ivanovika – poljupci pokojnika mogu izazvati zdravstvene probleme zbog bakterijskog razvoja nakon nekoliko sati.
-
Stručni odgovor dr Fišera – nema znanstvene osnove za tvrdnju da su ovi rizici realni kod zdrave osobe; imuni sistem ih efikasno neutralizira.
-
Stav SZO – posmrtni ostaci naturalnih smrti ne šire ozbiljne bolesti; samo u slučaju visoko zaraznih bolesti potrebna dodatna opreznost.
-
Proceduralna sigurnost – pogrebne kuće primjenjuju stroge higijenske mjere i pravilno pripremaju tela, što smanjuje rizik.
-
Emocionalna dimenzija – za mnoge, poljubac na oproštaju je dio procesa žaljenja i neizbrisivi čin ljubavi.
U konačnici, dok je svaki gubitak jedinstveno i bolan iskustvo, važno je balansirati emotivne potrebe i razumijevanje medicinskih činjenica. Ako je tijelo pripremljeno u odgovarajućim uslovima i osoba osjeća da joj poljubac donosi emotivno rasterećenje, ne postoji naučni razlog da to bude diskriminisano.
Ovaj slučaj također podsjeća koliko je važno provjeravati izvore zdravstvenih informacija i razmatrati ne samo ono što pojedinac tvrdi, već i stručne zaključke relevantnih institucija. U trenucima tuge, razumijevanje rizika i činjenica pomaže da se proces oproštaja realizuje dostojanstveno i bez nepotrebnih strahova.
U današnjem svijetu gdje vijesti brzo putuju i utjecaji internet ličnosti rastu, ovakva situacija nalaže da ostanemo kritični i svjesni razlika između popularnosti i stručnosti.
