Svetlanino vjenčanje trebalo je da bude veselo i neobično, pa je mladenka iz šale pozvala gataru da zabavlja goste, ali je susret na kraju poprimio sasvim neočekivan ton kada je žena koju je pronašla na pijaci pokazala prstom na mladoženjinu majku.
Ono što je u početku izgledalo kao bezazlena ideja za svadbenu zabavu ubrzo je postalo priča koja je među prisutnima izazvala nelagodu. Marina, žena koju je Svetlana angažovala da na svadbi govori o budućnosti i zabavlja okupljene, već pri prvom susretu osjetila je da u vezi s mladenkom postoji nešto što ne može odmah objasniti. Umjesto uobičajenog razgovora o usluzi i dogovoru, suočila se s nečim što je ličilo na kratko, ali vrlo uznemirujuće priviđenje.
Svetlana je željela da se njeno vjenčanje razlikuje od drugih, pa je smatrala da će prisustvo gatarе unijeti dodatnu dozu smijeha i znatiželje među goste. Na pijaci je pronašla Marinu i ponudila joj da dođe na svadbu, uz obećanje da će biti lijepo primljena i da će svako ko želi moći sjesti s njom i čuti ponešto o svojoj budućnosti. Međutim, upravo taj prvi razgovor nagovijestio je da će cijela večer krenuti u neočekivanom smjeru.
Marina nije bila osoba koja je lako ostajala bez riječi. Navikla je da joj ljudi prilaze zbog savjeta, gatanja ili razgovora, ali se ovaj susret razlikovao od ostalih. Dok ju je Svetlana nasmijano uvjeravala da želi samo nesvakidašnju svadbenu atmosferu, pred Marinim očima pojavila se slika djevojke u vjenčanici, uplašene i s velikom prljavom mrljom na donjem dijelu haljine. Prizor je trajao kratko, a zatim se ponovio još jasnije, zbog čega je odlučila da ne prihvati ponudu odmah, nego da zatraži dva dana za razmišljanje.

Neobičan susret na pijaci i prvi znakovi nelagode
Na pijaci, gdje se inače čuju kratki dogovori, cjenkanje i svakodnevna žurba, njihov razgovor dobio je neobičan prizvuk. Svetlana je govorila otvoreno i s mnogo uzbuđenja, objašnjavajući da ne traži bilo kakvu mistifikaciju, nego nekoga ko će na svadbi razgovarati s gostima i po potrebi im reći nešto o njihovoj budućnosti. Takav pristup trebalo je da svadbu pretvori u živu, zabavnu i pomalo drugačiju proslavu, a mladenka je bila sigurna da će gosti takvu ideju prihvatiti s osmijehom.
Marina je, međutim, osjetila da tu nema samo obične radoznalosti. U trenutku kada je pogledala Svetlanu, pred njom se otvorila slika koja nije odgovarala vedroj mladenki koja stoji pred njom. Upravo zbog tog unutrašnjeg nesklada zatražila je vremena, iako je mladenka nudila dobru zaradu i uvjeravala je da će sve proteći u prijateljskoj atmosferi. Taj kratki predah bio je važan jer je pokazao da se Marina ne oslanja samo na ono što čuje, nego i na ono što osjeća i vidi.
Nakon dva dana razmišljanja ipak je prihvatila poziv i došla na svadbu obučena u crno, što je dodatno izdvajalo njen lik u prostoru punom cvijeća, dekoracija i svečane atmosfere. Svetlana ju je dočekala s oduševljenjem i ubrzo putem mikrofona obavijestila goste da će svako ko želi moći razgovarati s gatarom. Na taj način je nastala posebna svadbena tačka koja je, barem u početku, djelovala kao još jedno od iznenađenja pripremljenih za veselje.

Gosti su brzo reagovali na neobičnu ponudu. Nekoliko žena odmah je poželjelo da razgovara s Marinom, pa su se počele smjenjivati u prostoriji pored svečane sale. Gatara ih je primala jednu po jednu, slušala njihove priče i posmatrala dlanove, dok je iz susjedstva dopirala muzika i veselje. U tom trenutku sve je još uvijek ličilo na zanimljiv svadbeni dodatak, ali je Marina već osjećala da se iza scene odvija nešto dublje od običnog razgovora o budućnosti.
Posebno joj je zasmetalo to što se mladoženjina majka Galina Petrovna nije pridružila ostalim ženama. Dok su druge gošće rado prilazile, ona je ostajala pored sina i nije pokazivala nikakvo zanimanje za Marinu. Isprva to nije izgledalo važno, ali se tokom večeri upravo taj detalj počeo izdvajati kao nešto što gatara nije mogla izbaciti iz glave. U jednom trenutku, tokom razgovora s jednom od gošći, osjetila je bol u sljepoočnicama i ponovo ugledala sliku mladenke s uprljanom vjenčanicom. Zujanje u glavi postajalo je sve jače, a koncentracija sve teža.
Mladenka je zatražila da ostane do kraja proslave

Kada je završila s razgovorima, Marina je pomislila da je njen zadatak ispunjen i da može otići. Tada se, međutim, pojavila Svetlana, ali više nije izgledala isto kao na početku dana. Osmijeh joj je nestao s lica, a držanje je postalo napeto i uznemireno. Prišla je Marini, uhvatila je za ruku i zamolila da ne odlazi prije završetka svadbe. Nije znala jasno objasniti zašto joj je to toliko važno, ali je na gatari bilo vidljivo da iza te molbe stoji nešto više od obične ljubaznosti.
Marina je pristala i vratila se među goste, gdje je slavlje nastavljeno uz muziku, ples i svadbene igre. Voditeljica je pozivala okupljene da učestvuju u programu, pa je atmosfera djelovala opušteno i razigrano. Ipak, dok je prolazila između stolova, Marina je osjetila nelagodu kao da je neko neprestano prati pogledom. Okrenula se, ali nije vidjela ništa sumnjivo. Gosti su nazdravljali, razgovarali i smijali se, a ona je i dalje nosila u sebi onaj neugodni osjećaj da se nešto važno sprema.
Tada joj je Svetlana prišla s prijedlogom da je upozna sa suprugom i njegovom majkom. Za Marinu je to bio trenutak kada se sve ono što je ranije osjećala počelo slagati u jednu napetu cjelinu. Kako su se približavale mladencima, njena nelagoda je rasla. Svaki korak bio joj je teži, a misli su joj se vraćale na prvi prizor s pijace, kada je pred sobom ugledala djevojku u vjenčanici i mrlju koja je narušavala bijelu haljinu.
Kad su konačno stigle do mladoženje i njegove majke, Marina se zaustavila. Činilo se kao da joj je tijelo nakratko otkazalo poslušnost. Podigla je pogled prema Galini Petrovnoj i ostala gotovo ukopana na mjestu. Žena koja tokom cijele svadbe nije pokazivala interesovanje za gatanje sada je stajala pred njom, a onda je Marina napravila potez koji je zaustavio razgovore oko nje. Pred okupljenim gostima podigla je ruku i pokazala prstom direktno prema Galini Petrovnoj.
Taj gest je trenutno promijenio raspoloženje za stolovima i u prostoru oko njih. Ono što je počelo kao neobična, pomalo zabavna ideja mladenke pretvorilo se u napet prizor pred očima svih prisutnih. Razlog zbog kojeg je Marina pokazala baš na svekrvu, kao i značenje njenog ranijeg priviđenja, ostali su neotkriveni u dostupnom dijelu priče. Upravo ta nedorečenost ostavlja snažan dojam, jer sve što je prethodilo tom trenutku sugeriše da se na svadbi odvijalo nešto što gosti nisu mogli razumjeti u istom trenutku kada je i Marina odlučila da progovori bez riječi.
Za Svetlanu je to trebalo biti veselje s dozom igre i iznenađenja, a za Marinu posao koji će završiti običnim razgovorima i nekoliko pogledanih dlanova. Umjesto toga, večer je završila u potpunoj tišini pred nečim što je ostalo neizrečeno. Gostima je preostalo samo da posmatraju prizor i čekaju objašnjenje koje u tom trenutku nije stiglo, dok je svadbena sala, još do maloprije ispunjena muzikom, ostala pod sjenkom jednog neočekivanog pokreta.











