Neradna nedjelja u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo je otvorila pitanje koje već mjesecima dijeli trgovce, sindikate i nadležne institucije: da li će male porodične prodavnice uskoro dobiti pravo da rade nedjeljom, dok bi veliki trgovački lanci i dalje ostali zatvoreni. Iako se o izmjenama Zakona o unutrašnjoj trgovini sve glasnije razgovara, konačna odluka još nije donesena, pa važeća pravila i dalje ostaju na snazi.
Gotovo dvije godine nakon što je u Federaciji BiH uvedena neradna nedjelja, rasprava se nije stišala nego je dobila novu dimenziju. Ono što je nekada predstavljano kao jedno od najjasnijih pravila u trgovinskom sektoru sada se ponovo preispituje kroz prijedloge koji bi mogli mijenjati način poslovanja manjih prodavnica, ali i odnos između zaštite radnika i potreba tržišta.
U središtu razgovora ostaje ideja da se određenim manjim porodičnim trgovinama omogući rad nedjeljom, dok bi veliki sistemi nastavili raditi po postojećem modelu. Takav pristup, međutim, ne bi bio jednostavan za provedbu jer bi morao jasno definisati ko bi mogao raditi, pod kojim uslovima i da li bi se izuzeće odnosilo samo na vlasnike ili i na zaposlene.
Za radnike u trgovini neradna nedjelja znači mogućnost da imaju jedan slobodan dan sedmično, da provedu vrijeme s porodicom ili obave privatne obaveze koje su ranije morale čekati. S druge strane, dio poslodavaca upozorava da učinci ove mjere nisu jednaki u svim sredinama, posebno ondje gdje lokalna ekonomija zavisi od manjih trgovina i navika kupaca.
Šta trenutno propisuje zakon

Neradna nedjelja u Federaciji Bosne i Hercegovine počela se primjenjivati u novembru 2024. godine, a prva nedjelja na koju su se odnosila nova ograničenja bila je 17. novembra. Time je trgovinski sektor ušao u potpuno drugačiji ritam rada, jer je u praksi došlo do preusmjeravanja kupovine na petak i subotu, dok su prodajni objekti morali organizovati poslovanje u skladu s novim pravilima.
Prema članu 18. Zakona o unutrašnjoj trgovini, prodajni objekti rade od ponedjeljka do subote, u ukupnom trajanju do 90 sati sedmično. Osnovno pravilo je zatvaranje trgovina nedjeljom i praznicima, uz određena zakonom definisana izuzeća. Federalno ministarstvo trgovine objavilo je i vodič koji je trebao pomoći u tumačenju i primjeni ovih odredbi, jer se pokazalo da je novi režim rada izazvao niz praktičnih pitanja.
U prvim mjesecima nakon uvođenja mjere trgovci su mijenjali raspored zaposlenih, skraćivali ili prilagođavali radno vrijeme i pokušavali uskladiti poslovanje s očekivanjima kupaca. Istovremeno, javna debata nije prestala, jer su se jedni pozivali na zaštitu radničkih prava, a drugi na posljedice koje zatvaranje nedjeljom može imati na lokalnu potrošnju i na određene kategorije prodavnica.
Takva ideja, iako još nije pretvorena u pravni akt, odmah je otvorila dodatna pitanja. Najvažnije među njima jeste kako bi se razlikovali mali porodični objekti od većih lanaca, ko bi imao pravo na izuzeće i na koji način bi se spriječilo da nova pravila budu zloupotrijebljena. Bez jasnih kriterija, svaka izmjena mogla bi proizvesti više nesporazuma nego rješenja.

Sindikalni predstavnici, s druge strane, insistiraju da eventualno ublažavanje zabrane ne smije ugroziti ono zbog čega je zakon i donesen. Njihov fokus ostaje na zaštiti radnika, uključujući pitanje naknada ako bi se rad nedjeljom ponovo dozvolio u nekom obliku. U toj raspravi sindikati žele zadržati princip da slobodan dan ne bude samo formalno pravo, nego stvarna praksa koja se poštuje.
Ministarstvo, promet i različiti ekonomski efekti
Federalni ministar trgovine Amir Hasičević više puta je naglasio da se učinci neradne nedjelje moraju posmatrati kroz zvanične ekonomske pokazatelje, a ne kroz utiske iz pojedinačnih slučajeva. Prema njegovim ranijim izjavama, ukupni podaci o prometu ne potvrđuju tvrdnje da je zatvaranje trgovina nedjeljom ozbiljno narušilo potrošnju. Kako je prenio N1 BiH, ministar je i tokom oktobra 2026. godine branio ovu mjeru, ističući njen značaj za zaposlene u trgovinskom sektoru.
U njegovom tumačenju, jedan dio kupaca nije odustao od kupovine, nego je navike jednostavno prilagodio novom rasporedu. Veće kupovine prebačene su na druge dane u sedmici, što može ostaviti dojam da se potrošnja nije smanjila, iako se način raspodjele prometa promijenio. Upravo tu leži dio dileme: stabilan ukupan promet ne znači nužno da su svi trgovci podjednako pogođeni ili da svaka lokacija ima iste rezultate kao prije uvođenja mjere.

Ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović upozorila je na još jedan aspekt rasprave: razlike između entitetskih pravila mogu utjecati na kretanje kupaca i preusmjeravanje potrošnje. Prema njenim izjavama za N1 BiH, posebno su osjetljive sredine u kojima građani mogu relativno lako otići u područje gdje prodavnice rade nedjeljom. To znači da posljedice nisu jednake svuda, pa se u analizi moraju posmatrati i općine i pojedinačne trgovine, a ne samo zbirni statistički pokazatelji.
Takav pristup dodatno pojašnjava zašto rasprava traje toliko dugo. Dok jedni govore o makroekonomskim brojkama i ukupnom prometu, drugi upozoravaju da se na terenu osjećaju razlike između urbanih i manjih lokalnih sredina, kao i između velikih lanaca i porodičnih prodavnica. Upravo zbog te razlike u iskustvu i percepciji, pitanje neradne nedjelje prestalo je biti samo pravno i postalo i društveno i ekonomsko.
Inspekcije i dalje podsjećaju na obaveze trgovaca
Dok se razgovara o mogućim izmjenama, institucije istovremeno podsjećaju da sadašnja pravila i dalje vrijede. Sredinom oktobra 2026. godine nadležni organi u Hercegovačko-neretvanskom kantonu posebno su upozorili trgovce na obavezu poštovanja radnog vremena. Ministar trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK Emil Balavac poručio je da će inspekcijski nadzori biti nastavljeni i da se kršenja zakonskih odredbi neće tolerisati, što je prenijela i FENA.
Postojeći zakon već sadrži određena izuzeća za posebne vrste prodajnih objekata i djelatnosti, a lokalne zajednice mogu kroz propisanu proceduru tražiti posebno izuzeće o kojem odlučuje Vlada Federacije BiH. To znači da sistem nije potpuno krut, ali i da se svako odstupanje mora tražiti i opravdati institucionalnim putem, a ne samostalnom odlukom trgovaca.
Zato se u ovoj priči istovremeno prelamaju dvije potrebe: da se sačuva pravo zaposlenih na odmor i da se uvaže različiti uslovi poslovanja manjih trgovina. Svaka buduća izmjena morala bi precizno urediti oba pitanja kako bi i trgovci i radnici znali šta im je dozvoljeno, a šta obavezno moraju poštovati.
Do tada, nedjelja u Federaciji BiH ostaje dan čije se pravilo ne određuje na tržištu nego u institucijama. A dok se čeka ishod razgovora, za trgovce, kupce i radnike ostaje samo jedno važno: trenutni propisi se primjenjuju, a svaka promjena morat će proći proceduru prije nego što postane dio svakodnevice.











