Tijekom obdukcije mlade časne sestre, doktor Camilo primijetio je nešto što je potpuno promijenilo tijek svega što su znali o njezinoj smrti. Iako se čitav tim forenzičara pripremao za standardnu proceduru, nitko nije mogao predvidjeti ono što će otkriti na njenom tijelu.
Časna sestra, čije je tijelo ležalo na hladnom metalnom stolu, nije imala nikakve očite tragove nasilja niti bilo kakav razlog za smrt koji bi bio lako objašnjiv. Ali, upravo je jedan detalj u njenom habitusu izazvao nemir među svima prisutnima.
Dok je doktor Camilo pažljivo pregledavao tijelo, primijetio je da na leđima časne sestre postoji nešto neobično. “Ali… što je ovo? Je li to tetovaža?” šapnuo je, povlačeći se unatrag, kao da nije mogao vjerovati onome što je vidio. Dr. Fonseca, najiskusniji forenzičar među njima, okrenuo se s namrštenim izrazom lica i pitao: “Tetovaža? Što si vidio?”
Bilo je jasno da ono što su vidjeli nije bila obična tetovaža. Na leđima časne sestre nalazila se poruka, napisana kao da je zaista bila upozorenje. Natpis je glasio: “NE RADITE OBDUKCIJU. ČEKAJTE 2 SATA.” Ta poruka bila je više od samo neobičnog natpisa; bila je prijetnja, upozorenje, nešto što nije bilo na mjestu ni u jednoj normalnoj obdukciji. Iako je to bilo šokantno, za doktora Fonsecu, koji je bio iskusan u ovom poslu, to je bio još jedan trenutak koji ga je stavio na kušnju.
- Uobičajeno je bilo da obdukcije časnih sestara nisu često izvršavane, ali da li je to značilo da bi nešto moglo biti u opasnosti? Camilo je postavio pitanje koje je još više razbilo mir u prostoriji: “Jeste li ikada radili obdukciju časne sestre?”
Fonseca je na to odgovorio u tihom tonu: “Nikada. I iskreno… već to je samo po sebi sumnjivo.” Već sama pomisao na obdukciju u samostanu zvučala je gotovo nemoguće. Samostan je mjesto koje je bilo utemeljeno na dubokom povjerenju i miru. Smrt časne sestre bila je iznenadna, a sada je postojala velika sumnja da nešto nije u redu.
Šok je bio još veći kada su se vrata mrtvačnice nasilno otvorila. Svjetla su počela treperiti, a prostoriju je ispunio neobičan osjećaj prisutnosti nepoznatih osoba. Te osobe su naglo ušle, bez najave ili objašnjenja, i tijelo časne sestre je nestalo bez traga. U trenutku, tijelo koje je bilo na stolu nestalo je, i cijela situacija je postala još misterioznija. Ničega nije bilo – samo nekoliko minuta i sve je nestalo.
Dr. Fonseca je osjećao da nešto strašno nije u redu. Izgledao je blijedo, shvaćajući da ništa od ovoga nije slučajno. Kad su vrata zatvorena, preostala je samo nejasna tišina. Što se zapravo događalo? Tko su bili ti ljudi koji su ušli u mrtvačnicu? Što su htjeli od tijela časne sestre? Pitanja su se samo slagala i bila su sve mračnija.
- U tom trenutku Fonseca je shvatio nešto što do tada nije mogao povezati. Shvatio je da se cijela situacija odvija mnogo dublje nego što je bilo moguće predvidjeti. Poruka na tijelu nije bila samo upozorenje; bila je prijetnja, signal da nešto mnogo mračnije čeka u pozadini.
Tijelo časne sestre je nestalo, a s njim su nestale i sve odgovore. Pitanja su ostala visiti u zraku. Tko je ostavio poruku na njezinom tijelu? Zašto je bilo potrebno čekati točno dva sata? I tko je zapravo odnio tijelo iz mrtvačnice?
Čitava scena bila je toliko nadrealna da je bilo teško povjerovati da su se ti događaji zaista dogodili. No, ništa od ovoga nije bilo slučajno. Fonseca je znao da je ovo tek početak nečega puno većeg. Ova priča nije završila u mrtvačnici. Ona je samo počela.
Svi su znali da će uskoro morati donijeti odluke koje će ih odvesti daleko od svega što su ikada zamislili. Jer ono što su otkrili, bilo je tek površina nečega dubokog i zlokobnog što se tek počelo otkrivati
