Danas ćemo pisati o članku koji se tiče velikog broja porodica u Srbiji. Naime, tema su penzije i izazovi sa kojima se stariji građani susreću svakoga dana.
Iako je početak godine donio značajan porast penzija od 14,8%, što je na prvi pogled izgledalo kao olakšanje za penzionere, stvarna svakodnevica starijih osoba i dalje je izazovna. Povećanje penzija svakako je korak naprijed, ali mnogi penzioneri i dalje se suočavaju s težim problemima, jer životni troškovi nastavljaju rasti, a rast penzija nije dovoljan da nadoknadi tekuće izdatke. Iako prosječan iznos penzije za januar 2025. iznosi oko 45.775 dinara (oko 100 eura), za mnoge koji su radili desetljećima, ova suma ostaje daleko od dovoljne za pristojan život.
Visoki troškovi života i rastuće potrebe
Iako se povećanje penzija čini kao ohrabrujući pomak, stvarna situacija na terenu pokazuje da su penzioneri i dalje suočeni s teškom borbom za preživljavanje. Cijene osnovnih životnih namirnica, režija i lijekova nastavljaju rasti, dok prihodi starijih osoba ostaju stagnirajući. Mnogi od njih moraju pažljivo planirati svaki dinar, birajući što će kupiti, a čega će se odreći, što je postalo svakodnevna stvarnost. Iako penzije donose određeni poboljšanje, ne prate realne potrebe starije populacije, čineći rast penzija više simboličnim nego praktičnim.

Zdravstveni troškovi kao najveći teret
Jedan od najvećih izazova s kojima se penzioneri suočavaju jest prelazak iz radnog odnosa u penziju, što obično donosi naglo smanjenje prihoda. Uz to, stariji ljudi obično imaju povećane zdravstvene potrebe, a cijene lijekova, redovnih pregleda i medicinskih pomagala brzo “pojedu” veliku većinu penzije. Mnogi se suočavaju s problemima poput nedostupnosti određenih lijekova, povećane participacije ili nemogućnosti da dobiju potrebne terapije na recept. Penzioneri koji žive sami, bez dodatnih izvora prihoda, često upadaju u ozbiljne finansijske poteškoće.
Zdravstvena reforma i prava penzionera
Stručnjaci pozivaju na reformu zdravstvenog i socijalnog sistema, kako bi se pružila veća podrška starijim osobama. Osim ekonomskih pitanja, postoje i pravna rješenja koja utiču na visinu penzija, poput rehabilitacije osoba koje su u prošlosti bile nepravedno lišene prava zbog političkih, nacionalnih, ideoloških ili vjerskih razloga. Ovaj zakon omogućava im da ostvare pravo na novčanu naknadu i dodatni staž, što može značajno povećati njihove penzije. Međutim, i s ovim korekcijama, mnogi penzioneri i dalje žive na ivici siromaštva.
Nepravedno opterećenje za starije osobe
Iako je povećanje penzija donijelo određeno poboljšanje, stvarni problem ostaje – visoki troškovi života koji nisu u ravnoteži s primanjima. Penzioneri često moraju voditi detaljnu evidenciju svakog dinara, planirati unaprijed i izbjegavati troškove koji su nekada bili uobičajeni. Ideja o bezbrižnoj starosti za mnoge ostaje nedostižna, a svakodnevica se svodi na borbu za preživljavanje. Samci u penziji spadaju u najugroženiju grupu, jer često, nakon plaćanja osnovnih računa i lijekova, ostane tek simbolična suma za druge potrebe.

Društvena odgovornost i reforma sistema
Ovaj problem nije samo ekonomski, već i društveni. Stručnjaci ističu da stariji građani čine stub kolektivnog iskustva i znanja i da zaslužuju mnogo veću sigurnost i poštovanje. Bez obzira na rast penzija, jasno je da sistem mora nuditi dugoročnu podršku: pristupačnije lijekove, više gerontoloških centara, efikasnije zdravstvene usluge i povoljnije socijalne programe. Samo takve mjere mogu donijeti stvarnu promjenu i omogućiti starijim osobama život dostojan poštovanja.
Zaključak: Potrebna je šira podrška za starije osobe
Na kraju, postaje jasno da povećanje penzija nije dovoljno da se riješe osnovni problemi penzionera. Da bi penzija bila stvarna nagrada za životni rad, a ne izvor novih briga, potrebno je mnogo više od povremenih povećanja. Potrebno je stvoriti sistem u kojem stariji ljudi imaju sigurnost, zdravstvenu zaštitu, i socijalnu podršku kada im je najpotrebnija. Iako zemlja možda bilježi ekonomski rast na papiru, stvarni kvalitet života penzionera zavisi od toga kako društvo brine o najranjivijim slojevima populacije.












