Vjerujemo da ste ispratili vijest da je preminuo Ljubiša Marković Frenki popularni haromnikaš benda “Slatki greh”. Sa svojim odlaskom je rastužio veliki broj ljudi, prijatelja i kolega širom regije.
Ljubiša Marković Frenki bio je jedan od ključnih članova muzičke ekipe koja je obilježila 80-e godine prošlog vijeka i dala snažan pečat muzičkom svijetu tadašnje Jugoslavije. Kao član benda koji je podržao i izgradio fenomen Lepe Brene, Frenki je svojim talentom, šarmom i posvećenostima stvorio energiju koja je učinila svaku pjesmu i nastup posebnim. Iako je na sceni bilo mnogo talenata i širokog repertoara, njegov doprinos bio je nezamjenjiv. Frenki nije bio samo član orkestra, on je bio simbol jedne ere, zvučni trag koji je ostavio u srcima mnogih generacija.
Nakon njegove smrti, nastala je tišina koja je duboko potresla mnoge, ali istovremeno je ostavila i trag zahvalnosti za ono što je on ostavio javnosti. Bio je ključni faktor u jednom periodu muzike koji je danas nezamjenjiv. Među prvima se oprostila i Lepa Brena, čija je karijera neraskidivo povezana s njim i bendom. Njena izjava o njegovom gubitku bila je emocionalna i iskrena: „Do poslednjeg trenutka sam se nadala da će pobediti bolest… nažalost otišao je,“ izjavila je Brena, naglašavajući koliko joj je Frenki bio blizak, i to ne samo u profesionalnom, već i u ličnom smislu.
Karijera Ljubiše Markovića Frenkija nije se ograničavala samo na muziku. On je ostavio svoj trag i na filmskom platnu, pojavljujući se u kultnim filmovima poput „Hajde da se volimo“. U tim filmovima, zajedno sa Leptom Brenom i ostalim članovima benda, donosio je radost gledaocima širom Balkana. Filmove poput ovog danas smatramo klasikom, koji svjedoče o vremenu kada je muzika, film i scenska energija stvarala posebnu atmosferu, čineći ih nezaboravnim dijelom kulture tog vremena.
Međutim, Frenkijeva uloga u timu nije bila samo profesionalna. On je bio mnogo više od muzičara — bio je prijatelj, saradnik, osoba koja je unosila toplinu i vedrinu gdje god se pojavila. Opisivali su ga kao tihog stvaratelja, posvećenog umjetnika čije je srce uvijek kucalo u ritmu harmonike, instrumenta koji je bio njegov zaštitni znak. Bilo je to srce koje nije samo sviralo, već i osvježavalo atmosferu na sceni i izvan nje. Njegova skromnost i predanost muzici činili su ga voljenim i poštovanim među kolegama, a svi koji su imali priliku raditi s njim, svjedočili su njegovoj jedinstvenoj energiji i duhovitosti.
Iako danas nije među nama, Frenkijevo ime ostat će zauvek upisano u istorijijugoslovenske zabavne muzike. Njegov talent, rad i skromnost nadživjeli su sve promjene u industriji, ostavljajući nam pjesme koje se i danas rado slušaju. Njegova muzika ne prestaje da bude dio života mnogih ljudi, koji će ga pamtiti i po pjesmama koje su bile soundtrack za cijele generacije.
Budućnost donosi nove zvuke, nove talente i nove umjetnike, ali likovi poput Ljubiše Markovića Frenkija ostaju neizbrisivi. Oni nas podsjećaju da su iskrenost, talenat i skromnost vječne vrijednosti, a muzika most koji spaja ljude i njihova sjećanja. Bez obzira na to koliko vremena prolazi, umjetnici poput njega ostavljaju trajni trag, a njihova djela nastavljaju živjeti u srcima onih koji uživaju u muzici.
Neka Frenkijeva duša počiva u miru, a melodije koje je ostavio neka nastave živjeti u svim srcima koja su sposobna da osjete radost koju muzika može donijeti.
