Hrabra devojka, koja je doživela neviđenu tragediju sa samo 18 godina, otkrila je svoju dušu Curiel na godišnjicu krvave gozbe u selima Malo Olashye i Dubona Prije 4. maja 2023. moj život je bio pun druženja, ljubavi, snova, želja i života bez bola.
Sada, nakon pet mjeseci provedenih u bolnici, ostao sam da se borim za život. Andrijana Mitrović (18) iz Mariolašja kod Smedereva bila je jedna od 12 teško povređenih mladih ljudi koji su pre godinu dana ubijeni u krvavoj zabavi iz Mla. Teško je povređen optuženi Uroš Blažić (21) iz Dubne kod Dnovca. Ovim potresnim riječima ispričala je Curiel svoju priču. Dan nakon masakra u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikkar” u Beogradu, Blajić je bezrazložno ubijao ljude koji nisu ni krivi ni dužni. Blažić je 4. maja kalašnjikovom ubio devet mladića i ranio njih 12 u Mariolashye i Duboni.
Andriana Mitrović je preživjela pucnjavu i ispričala je nezamislivu scenu Curielu na godišnjicu zločina. Kako priča, te kobne noći nonšalantno je sjedila na klupi ispred škole Dubona kada se pojavio poremećeni ubica i izbo je nožem.
– Grupa se okupila kod spomenika Ravni gaj u Mario Lashyeu, ali smo dva drugara i ja odlučili da odemo u školu u Duboni kako bismo tamo kontaktirali naše drugare – prisjeća se hrabra djevojka. Podsjetimo, na školskom igralištu u Dubni sjedila je grupa mladih ljudi, među kojima i ubijeni Dalibor Todorović, kao i ubijena braća i sestre Milan Panić i Kristina Dača (Da Libor Todorović). Dođoše nas troje: “Vidi, došli su nam Olasanci, iako je slavlje bilo na njihovom mjestu”. Ubrzo je neko povikao: “Lezi!”. Nismo očekivali da će se desiti nešto strašno – rekla je Andrijana, koja se još vidno tresla, i nastavila:
– Počeo je da puca na nas, udarajući me u noge i ruke. Upucao je moju prijateljicu Angelu, koja je išla sa mnom, u glavu i ona je počela da vrišti. Čuo je njen vrisak i krenuo da nam se vraća, a onda joj je Ivan (povrijeđeni tinejdžer) rekao: “Umukni, vratio se!”. Vratio se i opet sve nas upucao. Treći metak me pogodio u leđa. Sjećam se da je Andra plakala: “Glava mi krvari, umirem ubica pobjegao nakon požara, a Andrijana je rekla da se jedva ičega sjećala.”
Prevezena je u beogradsku bolnicu gde su se lekari danima borili za njen život. Prema njenim riječima, ove godine je hospitalizovana tri puta, a ukupno je hospitalizacija trajala 144 dana. – Otpušten sam iz bolnice posle 102 dana, pa još 24 dana, pa 18 dana. Ukupno sam bio u bolnici oko pet mjeseci i nisu mi davali mnogo šanse da preživim. Izgubila sam bubrege, potpuno mi je uništena jetra, slezina, debelo i tanko – plakala je Andregina. Ipak, uprkos izgledima, ona ostaje borac.
– Moj život više nikada nije isti. Nemam više mnogo prijatelja zbog tog monstruma, svi su mrtvi. Životi mojih drugih prijatelja su uništeni, kao i moji. Smrtna kazna je bagatela protiv čudovišta koje uništava naše živote. Ne znam ni koja bi bila odgovarajuća kazna za to što je uradio, a razmišljam i da li ću moći da stojim pored njega na sudu kada počne suđenje (zakazano za 23. maj). Andregina je u Holokaustu izgubila i dva brata, strica Petra (25) i Marka Mitrovića (18). To su bili njeni rođaci po ocu koji su brutalno ubijeni u blizini spomenika Ravnom Gaju. Umrli su od ruke istog čovjeka koji joj je zauvijek promijenio život. Podsećamo, Marko Mitrović je od zadobijenih teških povreda preminuo na licu mesta, dok se Petar 50 dana borio za život u bolnici u Beogradu, ali na kraju nije preživeo.
