Crnogorski biznismen Brano Mikunović preminuo je danas u Budvi. Brano Mikunović dugo je važio za parija biznismena. Često su ga povezivali sa kriminalnim ponašanjem, iako je to više puta negirao. Rođen u Nikšiću 1953. godine, oženio se Svetlanom i dobio sina i kćer.
Studirao je ekonomiju u Novom Sadu, ali se nije dugo zadržao ni na fakultetu ni u zemlji. Ime Brana Mićunovića prvi put je povezano sa zločinom kada je 1983. godine u Njemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga “INA-e”. Bran Mićunović je bio i jedan od optuženih za šverc cigareta u Bariju 1990-ih, ali su prethodni postupci na tamošnjim sudovima obustavljeni zbog zastare. Istragom je obuhvaćeno oko 15 osoba iz Crne Gore i Italije, među kojima je i tadašnji premijer Milo Đukanović. Svi su kasnije oslobođeni optužbi po službenim osnovama. Mikunović je suvlasnik i vlasnik nekoliko kompanija iz sektora kockanja i građevinarstva u Crnoj Gori.
Branislav Brano Mićunović rođen je u Nikšiću 1953. godine. Oženjen je Svetlanom i ima sina Đorđa i kćer Andreu. Njegova supruga bacila se u centar pažnje 2012. godine kada je Prva banka odobrila otpis na njen tekući račun od 4,6 miliona evra. Ovako veliki iznos prekoračenja je neuobičajen za lični račun. Ko je Brano Mikunović? Mikunović je u mladosti trenirao za boksera i bio je pripadnik bivše 63. padobranske brigade Narodne armije.
Sedamdesetih godina prošlog veka sa grupom sunarodnika putuje u Novi Sad, gde je studirao ekonomiju. Nije se dugo zadržao na fakultetu, njegov put je prelazio granice, a glavni govornici su bili ljudi iz regiona: Vlastimir Vlasto Petrović, Dragan Jokso Joksović, Slobo Grbović, Dado Cerović, Ratko Đokić. Ime Brana Mićunovića prvi put je povezano sa zločinom 1983. godine kada je u Njemačkoj ubijen bivši direktor marketinga “INE” Stjepan Đureković.
Njegovu likvidaciju je navodno organizovao Stan Dolank, bivši major Kos, jugoslovenski ministar policije i predsednik Odbora za zaštitu ustavnog poretka, ali nikada nije potvrđeno da mu je Mikunović kum Đorđe ·Giška Božović, Dragan. Joksović. Iza obračuna stoje Ratko Jokić i Ranko Lubejić. Posljednje godine 20. vijeka proveo je u Spudsu pod sumnjom za ubistvo. U oktobru 2000. godine oslobođen je optužbi za ubistvo Radovana Kovačevića iz Nikšića, zajedno sa svojim prijateljem Zdravkom Lopušinom.
Optužen je da je u nedokumentovanom slučaju ispred Kliničkog centra Podgorica ubio povrijeđenog Kovačevića iz pištolja. Fotografije sa suđenja u novinama bile su jedina prilika javnosti da vidi kako je Mikunović izgledao. Oveliju je zabranjeno prisustvovanje konferenciji u Nikšiću.
Zvanični “gospodar Crne Gore” nikada nije pripadao nijednoj crnogorskoj političkoj stranci, što svakako ne znači da je politički pasivan. Naprotiv, 1992. nije mu se svidjela ideja da Vojislav Šešeli održi partijski skup u Nikšiću, pa su ga on i njegova ekipa sačekali na ulazu u grad. Skup aktivista nije održan.
Deset godina kasnije, Šešelj ga je optužio za umiješanost u zločin i ubistvo savjetnika predsjednika Crne Gore za bezbjednost Gorana Džuđića. Šešeli je kasnije rekao da je Mikunovićeva moć bila tolika da je on bio “pravi predsjednik Crne Gore”, a “imao ju je čak i sam Milo Đukanović”.
